THE TWO POPES (2019,GBR) - 8/10



Brazilca Fernanda Meirelesa i dalje se (barem ja) sjećamo po genijalnom "Božjem gradu" nakon kojeg je snimio on i nekoliko i više nego dobrih filmova u britanskoj ili američkoj produkciji (Brižni vrtlar, Sljepoća, 360) da bi se potom opet vratio u domovinu, gdje je režirao epizode serija, producirao igrane filmove i dokumentarce svojih manje poznatih sunarodnjaka, a usput je uspio i režirati i ceremoniju otvorenja Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine. Između njegovog posljednjeg dugometražnog filma i "Dva pape" prošlo je dugih osam godina, a snimio je ovu biografsku humornu dramu prema scenarija čovjeka čija su tri posljednja tri filma (Teorija svega, Darkest Hour i Bohemian Rhapsody) zaslužila nominacije za Oscara za najbolji film godine, Anthonyja McCartena. Kad se tome doda da su za dvije glavne uloge, papu Benedikta XVI ili Josepha Ratzingera i papu Franju ili Jorgea Bergoglija angažirana dva sjajna britanska veterana, Anthony Hopkins i Jonathan Pryce, u startu je bilo jasno da bi ovo mogao biti jako zanimljiv film.

Ta predviđanja su se i ostvarila jer ovo je sve samo netipična biografska priča o dvojici poglavara katoličke crkve u kojoj je veći naglasak ipak stavljen na aktualnog papu, Franceka. I unatoč tome što se "The Two Popes" između ostalog predstavlja i kao biografija, nije ovo klasični biografski film u kojem od A do Ž pratimo živote određenih tipova. Priča ovdje kreće 2005. godine izborom novog pape nakon smrti Karola Wojtile odnosno Ivana Pavla II kada je nastavljen kontinuitet konzervativnih papa izborom Nijemca Ratzingera kojem je i tada glavni konkurent bio liberalni Argentinac Bergoglio. Vrlo brzo uvidjet ćemo kako su to dva potpuno različita čovjeka, ljudi s dijametralno različitim razmišljanjima, stavovima, pogledima na crkvu, vjeru i društvo općenito, a ubrzo nakon što je Ratzinger izabran za papu, Bergoglio je odlučio otići u kardinalsku penziju. No, kako bi mu to uspjelo, potrebno je ishoditi potpis od samog pape, a poklopit će se to s trenutkom kada će Ratzinger u posjet u Vatikan pozvati kardinala iz Buenos Airesa.

Iako se dobar dio ovog filma sastoji isključivo od razgovora između dvojice papa, nije to bilo nimalo dosadno, naporno, već fino, odmjereno, pametno, ali i duhovito. Da, duhovito iako bi na taj pridjev zasigurno mnogi posljednji pomislili na spomen filma o dvojici papa, no McCarten je osmislio jako dobru priču na temelju povijesnih zapisa, između kojih govora i debata obojice papa. Jasno da je puno, puno toga ovdje fikcionalnizirano i spekulativno jer scenarist ipak nije prisustvovao razgovorima ovih ljudi, no imam dojam da je McCarten fino pogodio oba lika. Jasno da su sjajan posao odradili i Hopkins i Pryce, a tu je i decentna režija sada već iznimno iskusnog Meirelesa. U kasnijoj fazi filma kroz flashbackove ćemo saznavati i pojedine detalje iz života pape Franje, od kojih mnogi baš i nisu bili ugodni, a posebno se to odnosi na vrijeme vladavine vojne hunte u Argentini sedamdesetih.

Pokušao je scenarist zamisliti što je to morilo i mučilo i jednog i drugog, kako su to nekako uspjeli prevladati razlike u karakterima, stavovima i pogledima na svijet i kako su zapravo jedan uz drugoga postali bolji i potpuniji ljudi. Vidjet ćemo koliko su jedan na drugog utjecali u razmišljanjima i bez obzira što su obojica u jednom trenutku bili vrhovni poglavari najbrojnije religijske organizacije u svijetu, obojica su itekako svjesni da su ljudi od krvi i mesa, s manama, strahovima, problemima i da nisu nepogrešivi. Iako je posve očito da je Meireles katolik i vjernik, ipak je on iznimno pametan i sposoban prvenstveno čovjek, naravno i redatelj, koji si nije dozvolio upadanje u stupicu svojevrsne filmske evangelizacije i nametljivog propagiranja crkve jer bih u suprotnom ja valjda bio prvi koji bi momentalno ugasio film. Nakon premijere na festivalima u Tellurideu i Torontu u ljeto 2019. godine, film je otkupio Netflix, a dohvatila su "Dva pape" i tri nominacije za Oscara, četiri nominacije za Zlatni globus (najbolji glavni i sporedni glumac, scenarij i drama), kao i pet nominacija za Baftu.  

Primjedbe