Robert Mitchum jedna mi je od omiljenih njuški
iz razdoblja zlatnog doba Hollywooda četrdesetih, pedesetih i šezdesetih, a
iako ga ponajprije pamtimo po ulogama negativaca iz filmova "Noć
lovca" ili "Rt straha", u ovoj akcijskoj drami toliko tipičnoj
za sedamdesete dopala mu je nešto drukčija uloga. Bio je "Yakuza"
ujedno i prvi film koji je napisao ponajbolji američki scenarist Paul Schrader
(Taksist, Razjareni bik, Posljednje Kristovo iskušenje). No, kako to već često
biva, prvi mačići se bacaju u vodu jer je Schraderov scenarij smatran toliko
lošim da je ubrzo angažiran još jedan legendarni scenarist Robert Towne
(Kineska četvrt, Nemoguća misija), koji ga je drastično izmijenio. Baš zbog
nezadovljstva Schraderovim scenarijem i njegovom tvdroglavošću da ga zamijeni,
od režije filma odustao je Robert Aldrich, a potom se režije prihvatio jedan od
najuspješnijih američkih redatelja sedamdesetih Sydney Pollack (Jeremiah
Johnson, Tri kondorova dana). Rezultat svega toga je ovaj uzbudljivi neo-noirovski
akcijski krimić čija je radnja smještena u Japan i koji unatoč tome što bi ga
se teško moglo svrstati pri vrh američkog filma sedamdesetih, svakako ima i
svojih vrijednosti.
Kako je koju godinu ranije Oscara za najbolji
film dobila "Francuska veza", tako je i u "Yakuzi"
očigledno da se pokušao primijeniti dobitni recept, no prilično bezuspješno.
Bio je ovaj film priličan fijasko na kino blagajnama, a Schrader je za taj
neuspjeh najviše krivio Pollacka kojeg je optužio ne samo da je iskasapio
njegov scenarij, već da je i posve izmijenio smisao filma. I dok je Schrader
napisao nasilni film o kriminalnom podzemlju o krvi, dužnosti i obavezama,
tvrdio je, Pollack je snimio gotovo pa romantični klišeizirani film kojem su u
središtu pažnje kulturne razlike između Amerike i Japana. Jer glavni junak
filma je umirovljeni detektiv Harry Kilmer (Mitchum), veteran II svjetskog rata
koji je po završetku ratnih zbivanja neko vrijeme živio u Japanu. Ondje će se
vratiti kada ga stari prijatelj angažira da riješi slučaj otmice njegove kćeri
za koju je odgovorna japanska kriminalna organizacija yakuze.
Uplest će se stari Kilmer u ovu priču i dublje
no što je očekivao, ponajviše iz razloga što se u Japanu nalazi žena s kojom je
bio u vezi još četrdesetih, a nikada je nije prebolio. Tu je i njezin
misteriozni brat Ken (Ken Takakura), bivši japanski vojnik koji je potom postao
ozloglašeni kriminalac, no kako je Harry spasio život njegovoj sestri nakon
rata, on mu je vječni dužnik i morat će mu pomoći pri rješavanju ovog misterioznog
zločina. Uz ovaj dvojac utonut ćemo duboko u svijet zloglasne japanske
kriminalne organizacije, nemilosrdnih yakuza, družbe poznate po strogom
kodeksu, koji su se smatrali i svojevrsnim sljednicima samuraja. Na kraju se
ispostavilo da je Schrader dobrim dijelom bio u pravu i da je "The
Yakuza" zaglavio negdje na pola puta između mračnog, nasilnog i krvavog
krimića (ono što je želio reći, Schrader je ubrzo pokazao s maestralnim
"Taksistom") i poetičnog i pomalo didaktičnog neo-noira u tipičnom
Pollackovom stilu. No, bez obzira na sve mane, ovo je i dalje i više nego
korektan film i tipični predstavnik stvaralaštva sedamdesetih.
Primjedbe
Objavi komentar