Više nego po debitantskom filmu iz 2015.
godine "The Better Angels", A. J. Edwards poznatiji je kao montažer
nekih od posljednjih filmova Terrencea Malicka poput "To the Wonder",
"Kinght of Cups" i Song to Song" i posve je lako zaključiti tko
je najviše utjecao na izričaj ovog ne pretjerano poznatog američkog filmaša.
Doduše, svi ovi posljednji Malickovi filmovi na kojima je radio Edwards meni su
bili teško probavljivi i nikako mi nije sjela niti jedna od tih metafilmskih
kvazifilozofskih eskapada. Za razliku od svog učitelja, Edwards se u svom filmu
uspio malo obuzdati i nije (potpuno) otplovio u metafilmska mudrovanja iako je
i "Age Out" jedan od onih artističkih stiliziranih filmova u kojima
autori imaju potrebu snažno udariti vlastiti pečat. Doduše, koliko je ovo
Edwardsov pečat dalo bi se diskutirati, a da se posve ne pretvori u lošiju kopiju
jednog od najvećih autora novog Hollywooda odnosno Malicka, valjda ga je
obuzdao producent filma i još jedan poznati nezavisni američki filmaš Gus Van Sant.
I dobro da jest jer film koji se na američkim
festivalima još 2018. godine pojavio pod imenom "Friday's Child" da bi
mu potom ime bilo promijenjeno u sadašnje uopće nije loš i nezanimljiv film.
Štoviše, ovo je fina indie misteriozna krimi drama u kojoj ćemo vidjeti neke
zanimljive mlade glumce poput Tyea Sheridana (Mud, Joe, The Mountain), Caleba
Landryja Jonesa (Antiviral, Byzantium, Three Billboards, Get Out) i Britanku
Imogen Poots (Green Room, A Long Way Down, Filth). Tu je i iskusni Jeffrey
Wright, no u središtu priče ipak je mladi sirotan po imenu Richie (Sheridan),
koji je taman napunio 18 godina koliko je potrebno da dobije otpusno pismo iz
sirotišta. Snađi se druže rekoše mlađahnom Richieu, koji je sada posve osuđen
sam na sebe negdje u centralnom Teksasu.
U razgovoru sa socijalnim radniku na samom
početku vidimo da Richie baš i nije zainteresiran za nastavak školovanja, no ne
djeluje on posebno zainteresiran ni za ništa drugo. Spreman je on početi
zarađivati, a prvi korak bit će mu krađa novca iz sirotišta za rentanje sobe i
pronalazak posla na baušteli. No, na baušteli pos'o nit' je dobar, a nit' je
para laka pa će se Richie naći u problemima, a slučajni susreti s dvije osobe
usmjerit će njegov život. Prvi od tih susreta bit će prijateljstvo s mutnim
vršnjakom po imenu Swim (Jones), a drugi će biti s nešto starijom djevojkom
Joan (Poots). Ovo dvoje ljudi kao da će biti anđeo i vrag na svakoj strani
ramena i jedno od njih kao da će ga vući na pravi, a drugo na pogrešni put. K
tome, između toga će se dogoditi i ubojstvo Richiejeve stanodavke, a ovaj
ćudljivi, šutljivi, nesretni mladić postat će glavni osumnjičenik.
Kao da Edwards kroz ovu stiliziranu,
fragmentarnu krimi dramu želi postaviti pitanje jesu li ljudima sudbine zaista
predestinirane, a pokazat će se ova priča kao i više nego zanimljiva i neobična
igra sudbine. I ovo je jedan od onih filmova u kojima imamo priliku vidjeti
kako to izgleda život ljudi s margine američkog društva, tipova koji nikad ne
samo da neće dostići američki san, već su u startu osuđeni samo na poraze i
gubitke. Upravo će slične sudbine i životne priče spojiti Richieja i Joan,
dvoje ljudi koji po svoj logici nikada ne bi mogli završiti zajedno, no neće to
baš ići samo tako lako. Ipak, prvenstveno je ovo priča o životnim izborima i
životnim odlukama, a Richie će se ovdje naći pred više važnih odluka i izbora.
Primjedbe
Objavi komentar