Paolo Virzi ugledni je talijanski redatelj
koji se gotovo specijalizirao za humorne drame i moglo bi ga se prozvati i
svojevrsnim talijanskim pandanom Woodyja Allena, a u sličnom tonu kreću se i
njegove "Magične noći". Ova humorna drama smještena u 1990. godinu,
točno u vrijeme svjetskog prvenstva u nogometu koje se tada igralo u Italiji,
mogla bi se opisati i kao hommage klasičnoj commediji all'italiana, podžanru
toliko tipičnom za Italiju koji su na prijelazu iz pedesetih u šezdesete
popularizirali autori poput Marija Monicellija ili Pietra Germija. Priča ovdje kreće
upravo za vrijeme polufinalne utakmice između Argentine i Italije i u trenutku
kada Aldo Serena promaši odlučujući jedanaesterac za Azzure, jedan će automobil
sletjeti s mosta u Tiber i njegov će vozač poginuti.
Ispostavit će se da je taj vozač bio ugledni
talijanski producent Leandro Saponaro (legendarni Giancarlo Giannini, kojeg se
starija publika zasigurno ponajviše sjeća po ulogama u filmovima Line
Wertmüller, mlađa po epizodnim ulogama u holivudskim blockbusterima poput
Hannibala ili Jamesa Bonda), a glavni osumnjičenici postat će troje mladih
scenarista, koji su se ranije prijavili na natječaj za mlade pisce. Svo to
troje mladih su mladići i djevojka posve različitih karaktera koji sanjaju da
će postati uspješni i probiti se u svijetu filma, a pretvorit će se ova
humorna krimi drama u nažalost dosta dosadnu parodiju na klasične murder
mystery / whodunit filmove. Ne mogu baš reći da su me i prethodni Virzijevi
filmovi koje sam gledao nešto posebno impresionirali, iako se čovjeku ne može
poreći da je nevjerojatan erudit i savršeni poznavatelj talijanskog filma.
Kako je radnja "Notti Magiche" ili
"Magical Nights", kako ga se također može pronaći, smještena točno na
prijelaz iz osamdesetih u devedesetih kada se na talijanskoj filmskoj sceni
stvorio svojevrsni vakuum pošto su majstori iz zlatnog doba 50-ih, 60-ih i
70-ih ili pomrli ili su bili već u poznim godinama, a nove nade još nisu
uspjele povući i nastaviti u tom ritmu, poigrava se Virzi i tematikom što se
dogodilo s talijanskim filmom u tom razdoblju. Ima tu bezbrojnih referenci na
zlatno doba talijanskog filma i najveće autore poput Fellinija, puno priče o
filmu i umjetnosti, a praktički svi likovi koje ćemo upoznati u "Magičnim
noćima" ili dolaze iz svijeta filma ili se trude dijelom tog svijeta
postati.
Primjedbe
Objavi komentar