Za vrijeme vladavine Francove vojne hunte
Španjolskom, nastao je priličan vakuum u tamošnjoj filmskoj industriji. Luis
Bunuel je još ranije emigrirao u Meksiko, potom i u Francusku, a njegov
povratak s "Viridianom" početkom šezdesetih, vrlo brzo mu je donio
još jednu jednosmjernu kartu iz domovine. Baš kao i u svim totalitarnim
režimima, filmom je vladala užasavajuća cenzura, talentirani autori nisu baš
dobivali priliku ili su im filmovi završavali u ladicama, a jedan od rijetkih
koji su uspjeli zaobići cenzorske škare bio je Victor Erice. Na svu sreću pa su
uglavnom ti totalitarni cenzori od istoka do zapada bili glupi, ograničeni i
primitivni ljudi, koji nisu baš prepoznavali subverziju i simboliku, a to je
Erice obilato iskoristio u svom debitantskom filmu, kombinaciji drame i
fantazije koja je godinama kasnije inspirirala Guillerma Del Tora za
"Đavolju kralježnicu" i "Panov labirint".
Iako Erice možda i nije pretjerano poznat u
širim krugovima, što i ne čudi jer je snimio tek tri dugometražna filma, autor
je to od nevjerojatne važnosti i utjecaja za španjolski film i sve sineaste
koji su se od kraja sedamdesetih pa naovamo pojavili. Osim što se bavio snimanjem
filmova, pisao je on i filmske kritike i eseje, a priču "The Spirit of the
Beehive" ili "El espiritu de laa colmena" smjestio je u pokrajinu Castillu početkom četrdesetih, neposredno nakon
završetka građanskog rata. Iako je početkom sedamdesetih već lagano počela
popuštati totalitarna stega, Erice je bio itekako svjestan da očigledna kritika
života u Španjolskoj pod Francovom čizmom ne bi prošla, a njega bi dovela u
probleme pa je snimio subverzivnu arty eskapističku dramu s elementima
fantazije, koju priglupi totalitarni cenzori očito nisu mogli razumjeti.
No, ni to nije išlo lako i film je dobio
zeleno svjetlo za domaću distribuciju tek nakon što je ostvario značajne
uspjehe u inozemstvu i osvojio nagrade na brojim festivalima. Na kraju je film
stigao i u španjolska kina pod pretpostavkom da publika baš i neće imati
previše interesa za gledanje sporog, suptilnog art filma o šestogodišnjoj
djevojčici sa sela koju će potpuno opčiniti gledanje američkog horora
"Frankensteina" iz 1931. godine. Ana je usamljena djevojčica koja
živi u izoliranom selu negdje u Castilli s roditeljima Fernandom i Teresom te
starijom sestrom Isabel. Njen već ostarjeli otac zanima se jedino za svoje
pčele i košnice, njegova puno mlađa žena po cijele dane sanjari o svom
ljubavniku, a starija sestra cijelo vrijeme zadirkuje mlađu.
Kompletna percepcija života za ovu
šestogodišnjakinju će se promijeniti kada u selo stigne mobilno kino s
"Frankensteinom" te će film, a posebno scena u kojoj će se čudovište
bezbrižno igrati s djevojčicom pa je slučajno usmrtiti, ostaviti snažan dojam
na Anu. Taj dojam će se pojačati kad je starija sestra uvjeri da čudovište iz
filma zapravo postoji i da ona može komunicirati s njim te će mala postati
uvjerena da ono živi u napuštenom toru u kojem se zapravo skriva odbjegli
republikanski vojnik. I praktički sve u ovom filmu može se gledati na
simboličkoj razini pa tako raspad ove obitelji na emotivnoj razini simbolizira
emotivnu dezintegraciju španjolskog naroda nakon građanskog rata. Film je to
nevjerojatne poetike, dubine, na tragu magičnog realizma koji je Ericeu donio
svjetsku slavu i priznanje.
Primjedbe
Objavi komentar