Mladi njemački filmaš turskog podrijetla Ilker Čatak odlučio je krenuti stopama svog starijeg i poznatijeg sunarodnjaka Fatiha Akina. U svom drugom dugometražnom filmu pozabavio se jednom pravom akinovskom temom, koja me na trenutke podsjetila na njegov najpoznatiji film "Gegen die Wand". I stilski "Es gilt das gesprochene Wort" ili "I Was, I Am, I Will" dosta podsjeća na Akinovu raniju fazu, posebno u prvoj trećini filma (koja pomalo podsjeća i na "Paradise" Austrijanca Ulricha Seidla) kada upoznajemo glavne protagoniste ove nimalo zašećerene i iznimno realistične romanse. Baran (Ogulcan Arman Uslu je debitant koji izgleda kao mlađi brat Sache Barona Cohena) je 23-godišnji Kurd koji je od siromaštva, rata i bijede pobjegao u obalni turski grad gdje je potražio posao.
Radio bi Baran bilo što, a put će ga nanijeti u restoran u kojem konobari sa strane zarađuju kao i svojevrsne muške prostitutke. I nisu to klasični kurviši, već kao što na Tajlandu kad dođe zapadnjak pa odmah zgrabi neku mladu damu koja tih dva ili tri tjedna glumi njegovu djevojku i nada se da će je ovaj sa sobom povesti u Englesku, Australiju i Ameriku, tako i turski konobari žigola imaju slične snove. Barem Baran. Kad u Tursku na odmor stignu usamljene i obično dosta starije Belgijanke, Nijemice i Francuskinje, on je stalno s njima, opslužuje ih i nada se da će ga jedna od njih povesti sa sobom. Marion (Anne Ratte-Polle) je pak Nijemica u ranim četrdesetim godinama koja radi kao pilot i u vezi je s razvedenim glazbenikom, koja je upravo saznala da boluje od raka dojke.
Počela je Marion preispitivati cijeli svoj život kad se razbolila, svoju vezu s tipom koji bi od nje želio nešto više, no ona baš i nije raspoložena. Njih dvoje zaputit će se tako na odmor u Tursku i slučajno će Marion upoznati pomalo nametljivog Barana, mladića koji jedva natuca engleski i koji ni ne skriva da mu je jedini cilj ženidba zbog papira i preseljenje u zapadnu Europu. Već u prologu ćemo saznati da su se Marion i Baran zaista vjenčali, iako nam u prvom poglavlju filma izgleda kao da od toga neće biti ništa. Marion odbije Barana i otjera tipa kojeg uopće i ne pozna, no kada stigne kući u Njemačku, iz ni njoj do kraja ne shvatljivih razloga, odlučit će mu pomoći. Sklopit će s njim fiktivni brak zbog papira, Baran će se doseliti u Njemačku, a iako cijela ova priča na prvu možda podsjeća na tipičnu "brak zbog papira" romantičnu, bljutavu i patetičnu komediju, nije to ni izbliza tako.
Bit će to pravi sudar svijetova i Marion će se zbog svoje odluke susresti s mnogim predrasudama i praktički nitko neće moći shvatiti zašto je to učinila. Svejedno, odlučila je ona očito napraviti nešto dobro u životu i na krajnje neobičan način pomoći potpunom strancu, a s vremenom će se ona i Baran početi upoznavati i zbližavati. On će pokušati naučiti njemački, potražiti posao, uklopiti se u novo okruženje, a Marion će mu biti na raspolaganju puno više nego što je u početku mislila. Istovremeno, shvatit će da Baran zapravo nije sirovi, neotesani tip, već da on može biti puno više, samo kada mu se pruži prilika. No, vidjet ćemo može li ovo dvoje ljudi pobijediti i nadići sve razlike, predrasude i sve ono što ih je u startu razdvajalo, a ova emotivna i realistična romantična drama prepuna je iznenađenja.
Da je ovakva priča snimana u Hollywoodu, vjerojatno ne bi bilo teško pretpostaviti što će se ovdje i kako dogoditi, no "I Was, I Am, I Will" od početka kreće s iznenađenjima i ne staje. Nije ovo jedna od onih patetičnih melodrama o braku zbog papira i to joj je daleko največi plus, a Čatak je sjajno profilirao oba glavna lika, pomalo istražujući kako bi se njihovi životi raspleli da se ovako nešto zaista i dogodi. Dobio je ovaj film i posebnu nagradu u izboru za najbolji njemački film godine, a Čatak je bio nominiran i za najbolju režiju i scenarij. Zaista je ovo bila krajnje netipična romansa, zrela i jako dobro promišljena priča s likovima koji djeluju stvarno i koji su itekako svjesni svijeta koji ih okružuje.
Primjedbe
Objavi komentar