Okupio je ne pretjerano poznati francuski režiser Regis Roinsard u ovom zapetljanom trileru zaista zanimljivu internacionalnu glumačku ekipu, a iako su "Prevoditelji" bili film s nevjerojatnim ambicijama i premisom, ostalo je sve to dosta nedorečeno, kaotično, konfuzno, zapetljano do bola, a ne do kraja smisleno. Svejedno, bilo je ovo na kraju ipak sasvim solidno, a triler koji je Roinsard napisao zajedno s Romainom Compingtom i Danielom Presleyjem ujedno je i svojevrsna satira svijeta u kojem prevladava forma, dok je sadržaj sve besmisleniji. Tako će ovdje vlasnik izdavačke kuće u podzemnom bunkeru na tajnoj lokaciji negdje u Francuskoj, okupiti devet prevoditelja iz raznih zemalja čiji je zadatak u što kraćem roku na sve najvažnije svjetske jezike prevesti završni dio trilogije najčitanijeg bestselera ikada.
Izdavač Eric Angstrom (Lambert Wilson) vjeruje kako će istovremenom prodajom knjige na svim jezicima zgrnuti nevjerojatno bogatstvo, a prevoditelji iz Velike Britanije (Alex Lawther), Danske (Sidse Babett Knudsen), Rusije (Olga Kurylenko), Italije (Riccardo Scamarcio), Španjolske (Eduardo Noriega) te Grčke, Portugala, Njemačke i Kine svaki dan imaju zadatak prevesti po deset stranica. Problem će nastati kada prvih deset stranica originala iscuri na internet i nešto što je na prvu za sve ove prevoditelje izgledao kao posao iz snova, pretvorit će se u potpuni užas. Jedan od njih je lopov i pirat, a izdavač je spreman učiniti što god je potrebno kako bi saznao tko je taj koji ga ucjenjuje i koji mu prijeti iz džepa izbaciti pravo bogatstvo. I nije baš bilo lako pratiti priču ovog filma jer ne samo da je priča nelinearna i skačemo iz jednog u drugo razdoblje, već imamo i dosta naizgled ravnopravnih glavnih likova, a pretvorit će se na kraju "Les traducteurs" u neobičan, čak pomalo docirajući i populistički whodunit.
Zanimljivo je ipak što su u središtu priče prevoditelji, ljudi bez kojih bismo teško mogli čitati najveća književna remek-djela, a u većini slučajeva i ne znamo tko su ti ljudi, ni kako se zovu. Tako u jednom trenutku jedan od ovih devet translatora kaže da je prevoditelj uvijek na drugoj strani knjige i da se nikad njegovo ime ne nalazi na koricama, a gotovo svi ovi muškarci i žene kao da pate od nekog kompleksa neprepoznatljivosti i ovu je priliku netko od njih shvatio kao idealnu mogućnost da se domogne novca za miran život, kad već ne može literarne slave. Tematizira se ovdje i pitanje autorskih prava i sloboda, odnosno na koji način uopće zaštititi nečije autorsko pravo i kako se boriti u svijetu u kojem smo praktički svi naučili da imamo sve i odmah besplatno i na dohvat ruke i mnogi ne razmišljaju da je autorski rad nešto što vrijedi i što se nekako mora valorizirati. Prepun je ovaj film iznenađenja, preokreta, od kojih neka baš i nisu najsretnije izvedena, tako da ostaje određeni žal što se od ove potencijalno vrhunske priče nije uspjelo izvući još i više.
Primjedbe
Objavi komentar