Postoje neki filmovi koji kultni status zaslužuju već samo pričom o tome kako su nastali ili kako su zbog raznih poteškoća, problema ili cenzure tek s godinama zakašnjenja uspjeli biti prikazani, a u tu kategoriju definitivno spada i simbolistička distopijska fantazija poljskog avangardnog filmaša Andrzeja Zulawskog. Nakon što je studirao film u Francuskoj, redateljsku karijeru Zulawski je započeo kao asistent vjerojatno najvećeg poljskog režisera svih vremena Andrzeja Wajde, da bi početkom sedamdesetih počeo i samostalno snimati filmove. Već s prva dva filma "The Third Part of Night" i "The Devil" Zulawski se predstavio kao avangardni, nadrealni, umjetnički nastrojeni filmaš, koji voli provocirati i izazivati, a to je bilo nešto što u komunističkoj Poljskoj baš i nije prolazilo.
Dok mu je avangardni horor "The Third Part of Night" smješten u Poljsku za vrijeme nacističke okupacije, već sljedećim filmom osigurao si je jednosmjernu kartu za egzil. Iako je priču još jednog avangardnog horora "The Devil" Zulawski smjestio potkraj 18. stoljeća u razdoblje komadanja njegove zemlje od strane Habsburške monarhije, Rusije i Prusije, poljski cenzori uspjeli su prepoznati simboliku kojom je neskriveno kritizirao tamošnji komunistički sustav. Film je zabranjen i završio je u ladici sve do potkraj osamdesetih, Zulawskom je u Poljskoj zabranjeno snimanje u filmova te je preselio u Francusku, gdje je 1975. godine snimio hvaljenu romantičnu dramu "The Most Important Thing: Love". Nakon što je kompletna kritika s hvalospjevima dočekala njegov film, u Poljskoj su odlučili pozvati ga natrag, obećavši mu odriješene ruke u snimanju sljedećeg filma.
Zulawski je pomalo naivno prihvatio poziv, vratio se u Poljsku i bacio se na snimanje filma po romanu svog pretka, pisca koji je živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Jerzyja Zulawskog. Pune dvije godine Zulawski je radio na scenariju za SF fantaziju "On the Silver Globe", nakon čega se bacio na snimanje filma za koji mu je u startu zaista bilo odobreno sve što je tražio. Pristojan budžet, omogućene su mu sve lokacije koje je htio, glumci koje je želio, no problemi su nastali kada je film završen i kada ga je prije službene premijere trebao pogledati ataše iz ministarstva kulture. U jesen 1977. godine promijenio se ataše za kulturu, koji kada je pogledao ono što je Zulawski snimao, odmah je prepoznao da je Zulawski ponovno snimio djelo prepuno simbolike i da je "On the Silver Globe" zapravo alegorija o borbi protiv totalitarizma poljskog naroda, zamotana u celofan svemirske fantazije. Komunistički aparatčik ne samo da je zaustavio produkciju filma, već je naredio i uništavanje snimljenog materijala, a bijesni Zulawski ponovno je preselio u Francusku.
Zbog očaja i bijesa što je još jedan njegov film uništen i zabranjen, moralo se neko vrijeme čekati da se ponovno počne baviti snimanjem filmova, a iako se pretpostavljao da je sve što je snimio i što je trebalo biti "On the Silver Globe" uništeno, ispostavilo se da je dobar dio materijala ipak sačuvan. Veliku većinu filmskih vrpci od idiota iz partije uspjeli su skloniti članovi filmske ekipe i sam studio, a nakon što je isti taj ataše za kulturu poginuo u zrakoplovnoj nesreći, Zulawski je tek potkraj osamdesetih odlučio završiti film. S obzirom da je dio materijala ipak bespovratno uništen, mjesta na kojima su trebale biti scene koje fizički više nisu postojale, opisane su komentarima onoga što je trebalo biti, a "On the Silver Globe" konačno je premijerno prikazan na festivalu u Cannesu 1988. godine.
Iako je činjenica da bi sam film daleko bolje prošao da je mogao biti prikazan odmah nakon što je i snimljen, svejedno je "On the Silver Globe" nadrealna, subverzivna fantazija u kojoj pratimo skupinu astronauta koja je napustila Zemlju kako bi pronašla slobodu, a nakon nesreće, njihov svemirski brod završit će na planetu koji neodoljivo podjseća baš na Zemlju. Astronauti su na tom novom planetu uspjeli stvoriti novu civilizaciju, no sve ono što će se potom ondje početi događati neodoljivo će podsjećati na sve ono što se događalo i na Zemlji koju su napustili. S obzirom na poznati prijezir Zulawskog prema komercijalnom mainstream filmu, jasno da je "On the Silver Globe" potpuno netipična SF fantazija koju bi se vizualno moglo usporediti s filmovima Andreja Tarkovskog, možda mrvicu s "Duneom" Davida Lyncha.
Primjedbe
Objavi komentar