Crnohumorna SF satira koju je napisao i režirao Britanac Alex Cox (Sid and Nancy) danas je jedan od onih filmova koji uživaju kultni status. Može se na "Repo Man" danas gledati i kao na neskrivenu satiru na Ameriku pod Reaganovom vladavinom u prvoj polovici osamdesetih, konzumerizam i ludilo izazvano atomskom energijom i životom u konsnatnoj opasnosti od atomskog rata. Sve to je Cox začinio britkom komedijom, misterijem, punkom, vanzemaljcima i jednim crvenim Chevrolet Malibuom iz 1964. godine. Tako u uvodnoj sceni negdje u pustinji Mojave, policajac zaustavlja Chevy iz 1964. koji vozio misteriozni tip za kojeg ćemo kasnije saznati da je opičeni znanstvenik. Kada policajac otvori bunker automobila, iznutra će se pojaviti svjetlost koja će ga zbrisati s lica zemlje, a ostat će ondje samo njegove čizme.
Otto Maddox (Emilio Estevez) mladi je punker iz Los Angelesa, koji je upravo dobio otkaz u dućanu, a cura ga je prevarila s najboljim prijateljem. Očajan i potpuno dekintiran on luta ulicama, a slučajan susret s čudakom koji mu je ponudio 25 dolara da izveze njegov auto iz tog dijela grada, potpuno će mu promijeniti život. Ispostavit će se da je taj tip po imenu Bud (Harry Dean Stanton) zapravo Repo Man, odnosno radi za agenciju koja se bavi ponovnim preuzimanjem stvari, najčešće automobila, čiji vlasnici nisu mogli plaćati rate za kupnju istih tih stvari. Nakon početne skepse, Otto će ipak pristati raditi kao Repo Men, a jedan od zadataka za koji će se otimati gotovo svi njegovi kolege bit će preuzimanje crvenog Chevroleta iz 1964. godine.
I priča tek tu postaje potpuno luda, a Cox je unutra zaista nadrobio svega i svačega. Pleše cijelo vrijeme "Repo Man" po granici apsurdizma, nerijetko je prelazi, a podjednako je ovo i film o invaziji vanzemaljaca, film o buntovnoj punk generaciji sa zapadne obale ranih osamdesetih sa sjajnim soundtrackom, kao i parodija na tada bujajući konzumeristički duh. Iako sve to i nije uspjelo do kraja profunkcionirati kao potpuno kohezivna cjelina, Coxovom filmu se ne može poreći da je zabavan, povremeno duhovit i da se vizualno i estetski potpuno uklapa u filmove za mlade koji su se u Americi snimali osamdesetih. Mene je ova priča ponajviše podsjetila na podjednako apsurdnu Carpentorovu kombinaciju SF-a, horora, komedije, akcijskog filma i satire "They Live" iz 1988. godine.
Primjedbe
Objavi komentar