Sa "Adoration" je Belgijanac Fabrice du Welz zaključio svoju ardensku trilogiju započetu još 2004. sa "Calvaire" i nastavljenu 2014. sa "Alleluia". U međuvremenu je snimio on i tsunami-horor triler "Vinyan" te je malo skoknuo do Amerike s "The Message from the King", a sada se vraća na poznat teren istraživanja ljudskih opsesija i patologija. Ovaj puta u središtu priče je dvoje djece, 13 ili 14-godišnji dječak Paul (izvanredni Thomas Gioria, kojeg se sjećamo iz također jako dobrog francuskog "Custody"), koji živi s majkom u nekakvoj ludnici smještenoj u izoliranoj vili usred šume. Po cijele dane on se dosađuje, nema nikakvog društva osim ptića kojeg je spasio, ali jednog dana iz letargije će ga izvući djevojka / djevojčica tek godinu ili dvije starija od njega. Mlađahni Paul odmah će se kao telac zaljubiti u Gloriu (Fantine Harduin), no za razliku od njega, gledatelji će vrlo brzo upoznati i njezinu mračnu stranu.
Vrlo brzo postat će nam jasno da je Gloria (zanimljivo da je isto ime imala i Lola Duenas u "Alleluia", a imat će njih dvije još nekih sličnosti) jedna od pacijentica u instituciji za psihički oboljele, koja će Paula nagovoriti da skupa pobjegnu. Kako se dečec valjda po prvi puta zaljubio, on jednostavno Gloriji ne može reći ne na bilo kakav i najluđi i najnenormalniji prohtjev, njih dvoje će krenuti u prilično šokantnu avanturu. Iako je Paul potpuno opčinjen Glorijom, zaslijepljen njenom ljepotom, a onako dječački naivan i neiskvaren, uopće ni ne pomišljajući da bi ova djevojka mogla utjecati jako loše na njega, on je odluči pratiti. U početku Paulu uopće nije jasno da je Gloria zaista dubinski psihički poremećena osoba kojoj je zapravo mjesto u nekoj od institucija, već on vjeruje da joj pomaže u bijegu iz nečega što ona vidi kao zatvor. No, kako će vrijeme prolaziti i kako će uz Gloriju upadati u sve strašnije i nenormalnije situacije, i Paul će početi shvaćati što se zapravo događa i da je predmet njegove žudnje osoba opasna i za okolinu i za sebe.
Snimio je ovu prilično šokantnu, na trenutke i uznemirujuću kombinaciju drame i psihološkog trilera u tipičnom naturalističkom stilu, kamerom iz ruke i s prirodnim svjetlima. U krupnom planu često imamo lica, posebno se to odnosi na Paula, koji nije baš pričljiv mladac, već je on povučen, nesiguran, na što je zasigurno morala utjecati izoliranost od vršnjaka i život u tako neprirodnom okruženju kao što je ludara. Iako Paul ne priča puno, sve vidimo na njegovom licu, u gestama, pogledu i mladi francuski glumac Gioria je nakon slične uloge u drami o borbi za skrbništvo "Custody" (kod nas je taj film preveden kao "Julien u sredini"), opet izvanredan i fantastično nosi cijelu tu priču. Paul i Gloria su ovdje kao pravi yin - yang. Dok je Paul smiren, šutljiv, povučen, naivan, povodljiv i dječački čist i neiskvaren, Gloria je ta koja ga stalno negdje vuče, koja stalno priča, opaka manipulatorica prikrivena licem nevinašca, uvijek spremna za nevolje i sociopat.
Premijerno je "Adoration" prikazan na festivalu u Locarnu, no za razliku od prva dva dijela trilogije, nije prošao pretjerano zapaženo. Iako je "Adoration" realno i najslabiji dio ove trilogije, i dalje je to iznimno zanimljiv film koji se potpuno uklapa u Du Welzov opus i koji bi trebao zadovoljiti apetite onih koji su voljeli njegove ranije filmove. Iako se činilo da bi Du Welzov film mogao završiti u smjeru filmova kao što su "Divlji u srcu" Davida Lyncha ili "Rođeni ubojice" Olivera Stone, odlučio se ovaj Belgijanac ipak više držati unutarnje psihološke drame i u središtu pažnje je ostao odnos između dvoje glavnih likova. Iako to, naravno, ne znači da je njihovo putovanje i suluda odiseja Ardenima, išta manje destruktivnije od parova u dva ranije navedena filma.
Primjedbe
Objavi komentar