Nekadašnji dječji glumac Sasha Joseph Neulinger (glumio je mladog Jacka Blacka u komediji "Shallow Hal") vodi nas na mračno, mučno, potresno, šokantno i osobno dokumentarno putovanje u filmu za koji je dobio posebno priznanje na festivalu u Tribeci. Njegova obitelj bila je jedna od onih koja je sve događaje dokumentirala kamerom, a to zapravo i ne čudi jer je njegov otac i po profesiji bio snimatelj. Kopajući kroz tone i tone, metre i metre filma koji su snimani uglavnom devedesetih godina, danas 30-godišnji Neulinger je pokušao rekonstruirati užasavajuću strahotu koju je prošao. Tematikom pedofilije i seksualnog zlostavljanja djece u krugu naizgled sasvim skladne, prosječne, dobrostojeće obitelji bavio se Andrew Jarecki u za Oscara nominiranom dokumentarcu "Capturing the Friedmans", no Neulinger je hrabro iznio vlastitu obiteljsku priču.
Pretpostavljam da je snimanje ovog filma na njega imalo i određeni terapeutski učinak i da se ovaj čovjek koji je proživio nešto nezamislivo odlučio na snimanje ovog filma kako bi pokušao ne samo zacijeliti rane iz djetinjstva, već kako bi i sam mogao shvatiti kako se to moglo dogoditi. Kako se moglo dogoditi da su i on i sestra brutalno zlostavljani pred očima svojih roditelja i to od nekoliko članova proširene obitelji. U arhivskim snimkama koje je snimao njegov otac da se naslutiti da nešto u toj obitelji ne valja jer i on i sestra se često čudno ponašaju na snimkama, posebno kada su u blizini neki ljudi za koje će se ispostaviti da su bili zlostavljači. Kako bi popunio rupe iz sjećanja i kako bi nadogradio cijelu priču, Neulinger je intervjuirao i svoje roditelje, psihijatra kojeg je posjećivao u djetinjstvu i mladosti nakon što se razotkrilo što se dogodilo, kao i istražitelje koji su vodili slučaj.
Iako je ovo iznimno osobna priča, ovo je nažalost i univerzalna tema jer seksualno zlostavljanje u obitelji nešto je što se događa svuda uokolo. Često ti gnjusni pedofili i zlostavljači žive naizgled prosječnim i normalnim životima i nitko za njih ne bi pomislio da su bolesnici, a takav je slučaj bio i u ovoj priči. Nerijetko se događa da su neki od tih gadova ugledni članovi zajednica sa statusom u društvu čije riječi obično imaju veću težinu od djeteta koje često ne želi priznati što se događalo, a kada i prizna, pitanje je hoće li mu se vjerovati. Iako je ono što je autor ovog dokumentarca proživio nezamislivo, Neulingerov dokumentarac nije isključivo film o njemu kao žrtvi, već on cijelu situaciju pokušava sagledati iz svih kutova.
Pokušao je on proniknuti dublje u pozadinu cijele priče, pokušati shvatiti zašto i kako se nešto takvo uopće moglo dogoditi, a ono što će saznati, pokazat će se možda još i strašnijim i mučnijim. Iako relativno rano u filmu saznajemo tko su bili zlostavljači, svejedno ne bih želio spoilati, a bez obzira što mu je ovo prvi dokumentarac koji je snimio, Neulinger je sjajno strukturirao ovu priču. Jer kada dobijemo odgovor na prvi misterij odnosno tko su bili zlostavljači, jedno za drugim pojavljuju se nova pitanja poput kako i kada se to dogodilo, kako se nešto takvo uopće moglo dogoditi i kako je uopće nešto takvo doživjeti. Neulinger nam do kraja daje odgovore na sva ta pitanja, a ono što ćemo saznati nerijetko ledi krv u žilama.
Primjedbe
Objavi komentar