O legendarnom američkom glazbeniku i svestranom umjetniku Franku Zappi ispisane su i snimljene već tone materijala, no Alex Winter odlučio se svejedno pozabaviti likom i djelom čuvenog brkajlije. I dobro da je, jer "Zappa" nam donosi sveobuhvatan i kompletan uvid u život ovog hiperproduktivnog kreativca koji je 1993. godine preminuo puno prerano od raka prostate. Iako je ovo zapravo tehnički gledani tipični biografski dokumentarac u kojem nečiju priču upoznajemo od početka pa do kraja, ovim filmom Winter kao da je želio dokučiti koji je bio njegov cilj i koju misiju si je Zappa odredio na ovom svijetu. Koji je to morao biti unutarnji pogon čovjeka koji je u tridesetak godina snimio šezdesetak albuma, skladao cijelo čudo najrazličitije moguće glazbe, a usput je praktički cijelo vrijeme nastupao. Ktome, još se stigao baviti i borbom za prava i slobode umjetnika i protiv cenzure.
I otprije smo znali da je Zappa bio nevjerojatno inteligentan i lucidan tip, pobunjenik protiv glazbene industrije koji je često išao glavom kroz zid, no za cijelog života on je radio ono što je želio. Iako je često bio neshvaćen, nerijetko i ismijavan, nije on ni u jednom trenutku pomišljao na odustajanje od svoje vizije i svojih planova, a sve to je Winterov film izvanredno uspio prikazati. S obzirom da je Zappa bio pravi pravcati freak koji je u svojoj kući čuvao ne samo sve moguće materijale koje je snimio i skladao, već i gotovo sve sadržaje koji su emitirani o njemu, a dosta toga je i sam snimao, Winter nije imao nimalo jednostavan zadatak prokopati kroz to more arhive.
I uspio je od toga napraviti film koji sjajno funkcionira, a sam Zappa nas kao narator vodi kroz svoju životnu priču, više se usredotočujući na ono što ga je oblikovalo i pokretalo, a ne na neke anegdotalne situacije iz života iz karijere. Pratimo ovdje Zappinu životnu priču od trenutaka iz djetinjstva koji su ga oblikovali, preko mladosti u kojoj se susreo s glazbom i okupljanja benda "Mothers of Invention" pa do kasnije faze karijere. Kako kaže netko od sugovornika u filmu, Zappa je zaista bio prava hodajuća kontradikcija, nevjerojatni perfekcionist koji je svoje suradnike tjerao preko krajnjih granica kako bi dobio ono što želi, ali i čovjek kojem je nevjerojatno stalo do ljudi koji su mu bliski.
Uvijek sam na Zappu gledao kao na neki ultimativni simbol slobode, kao jednog od rijetkih koji je zaista uspio raditi isključivo ono što je htio i koji se nije obazirao na ono što drugi misle. Ako ti se ne sviđam ja ili moja glazba, slobodno odjebi, bio je njegov svojevrsni kredo. Iako u zadnje vrijeme zaista imamo pravu poplavu biografskih dokumentaraca o glazbenim zvijezdama, "Zappa" definitivno strši ne samo po kvaliteti, već i zbog činjenice da Winter nije svog protagonista prikazao kao bezgrešnog sveca. Zappa je ovdje čovjek koji je bio svjestan svojih mana, koji je radio svakakve pizdarije u životu i koji će sve to priznati. No, od početka nam je jasno da je riječ o tipu koji je čvrsto odlučio ići svojim putem i ostati dosljedan sebi, ma gdje ga to odvelo. A, kao što znamo, odvelo ga je u glazbenu legendu.
Primjedbe
Objavi komentar