Cristos Nikou u svijet filma je ušao kao asistent režije Jorgosu Lantimosu u "Dogtoothu", a čitavo desetljeće morali smo čekati na dugometražni prvijenac ovog grčkog filmaša. I posve je očito da je Nikou bio dobar učenik starijeg kolege, kao i da je grčki čudni val iznimno žilav filmski pokret i u taj se vlak svako malo ugura i neki novi filmaš. "Apples" ili "Mila" i tematski se i stilski i estetski posve uklapa u grčki novi val i riječ je o još jednom iznimno bizarnom, misterioznom, sporogorećem filmu u kojem nam većinu vremena ništa nije jasno. Ugođaj je tu od početka do kraja čudan, a glavnog lika Arisa (Aris Servetalis) upoznajemo nakon što se probudio u autobusu i shvatio da ne zna ništa. Ne zna kako se zove, tko je on i kako se tamo našao, a ubrzo će nam postati jasno da on nije jedini pogođen amnezijom.
Misteriozna pandemija uzrokovala je da brojni ljudi ostaju bez pamćenja, a kako su jabuke voće čija konzumacija navodno utječe na memoriju, liječnik će Arisu preporučiti da jede što više jabuka. A on će to doslovno shvatiti. No, neće liječnik Arisu samo preporučiti jabuke, već će ga uključiti u neki pomalo eksperimentalni program u sklopu kojeg će dobiti kazetofon s uputama što treba raditi. Dobivat će Aris tako svakodnevne, često i iznimno bizarne zadatke, a svoje nove memorije morat će bilježiti i fotografiranjem. Tijekom obavljanja tih zadataka upoznat će Aris i Annu, djevojku koja također sudjeluje u istom tom programu oporavka.
Djeluje cijela priča koju je Nikou osmislio nevjerojatno enigmatično, hladno, prilično apsurdno, uostalom kao i gotovo svi filmovi grčkog čudnog vala, no "Jabuke" donose i dozu crnog humora kojom se povremeno razbija taj nelagodni i misteriozni ugođaj. Definitivno je ovo jedan od onih filmova u kojima je dosta toga ostavljeno otvorenim i svatko si tu štošta može protumačiti na svoj način, a nekako mi se čini da se Nikou odlučio ovdje pozabaviti i pitanjem slobodne volje. Koliko je netko spreman slijepo slijediti nečije zapovijedi i potpuno isključiti vlastitu volju i rasuđivanje te donošenje odluka prepustiti nekom drugom. Tako će se i Aris potpuno prepustiti liječnicima koji vode ovaj bizarni eksperiment, a oni kao da će ići sve dalje dok konačno ne otkriju žele li ljudi zaista sami donositi odluke ili mogu doći do razine u kojima će to svjesno ili nesvjesno potpuno prepustiti nekom drugom.
Imao je ovaj film krajnje čudnog ugođaja premijeru u sekciji Horizonti festivala u Veneciji, a izabrane su "Jabuke" i kao grčki kandidat za Oscara. Osvajao je Nikouov film brojne nagrade po svjetskim festivalima, a sjajno je Nikou sa svojom ekipom uspio stvoriti i krajnje čudno okruženje koje djeluje pomalo futuristički i kičasto, no istovremeno i nekako anahrono jer svi likovi koriste isključivo analognu opremu. Zaista je od početka pa sve do kraja ovdje potpuno čudno, apsurdno i zbunjujuće, a Nikouu se mora priznati da je snimio upečatljiv debi koji teško izlazi iz glave nakon gledanja.
Primjedbe
Objavi komentar