Kirsten Johnson ugledna je američka snimateljica i dokumentaristica koja se u ovom potpuno nekonvencionalnom i netipičnom dokumentarcu odlučila pozabaviti tematikom smrti. I to na posve netipičan, neobičan, pomalo bizaran, ali i crnohumoran način, a snimila je ona dokumentarac o svom ocu, Richardu "Dicku" Johnsonu. Stari Dick je na početku filma čovjek u osamdesetim godinama života koji živi sam otkako mu je žena i redateljičina majka nekoliko godina ranije premimula od Alzheimerove bolesti. Dick je umirovljeni klinički psihijatar, posve realan čovjek koji iako pati od rane faze demencije jako dobro zna što se oko njega događa i da mu je smrtni čas sve bliži. Iako je osnovna misija i cilj ovog dokumentarca prikazati kako se nositi sa smrti bliske osobe i autorica kao da se pita je li se moguće na nešto takvo pripremiti bez obzira što je svima jasno da određenoj osobi nije ostalo još puno vremena, snimila je ona zaista originalan film kojim ovu tematiku obrađuje na posve nekonvencionalan način.
Simpatični i duhoviti starčić prihvatio je ideju svoje kćeri koja ga je snimala nekoliko godina i ne samo pratila kako se njegovo zdravstveno stanje pogoršava, već i kako se on nosi sa spoznajom da je odlazak svakim danom sve izvjesniji. Iako je ovo dokumentarac o smrti, koja je i dalje tabu tema i nitko od nas vjerojatno baš ne voli razmišljati, a kamoli razgovarati o njoj, Johnson je ovu mračnu temu prikazala puno ležernije i neozbiljnije nego što sam u startu zamišljao. Zato i ne čudi da je "Dick Johnson is Dead" u Sundanceu dobio posebnu nagradu žirija za inovativnu naraciju u dokumentarnom filmu koji i nije klasični dokumentarac jer imamo tu i brojne igrane situacije. U kojima je, naravno, glavni lik stari Dick.
Tako Kirsten svog oca stavlja u razne zamišljene scenarije smrti od kojih su neki krajnje bizarni poput pada niz stepenice, pada klima uređaja sa zgrade na njegovu glavu ili slične nesretne nasilne smrti. Također ćemo vidjeti ovdje i zamišljanje Dickovog sprovoda, kao i njegovog ulaska kroz vrata raja i slične neobične i krajnje bizarne situacije. Na sve te lude i netipične situacije koje je zamislila njegova kćer, Dick će bespogovorno pristati i definitivno je ovo bio otkačen i prilično uvrnut dokumentarac. Naravno, to ne znači da u sebi ova priča ne skriva i neke ozbiljne teme kao što je već spomenuto pitanje kako se nosimo sa smrti bliske osobe, a sa svojim neobičnim pristupom Johnson je osvojila američku kritiku o čemu najbolje svjedoče brojne nagrade na festivalima i u izborima za najbolji dokumentarac godine.
Primjedbe
Objavi komentar