Francesca (Muti) je siromašna 15-godišnja djevojka iz malenog mjestašca na Siciliji na koju je oko bacio sin mafijaškog dona Vito Juvara (prvi muž Ornelle Muti u stvarnom životu, Alessio Orano). Kako bi je natjerao da se uda za njega, Vito će je oteti i silovati, pretpostavljajući da će se djevojka potom udati za njega, pošto je u ruralnoj Italiji tog doba bilo nezamislivo da se djevojka ne uda za onog koji joj je "oduzeo" djevičanstvo. Naravno da je djevojka koja bi odbila nešto slično bila društveno izopćena i cijelo društvo bi na nju gledalo kao na nemoralnu osobu koju potom vjerojatno nitko neće oženiti, dok je silovatelj bio taj koji je učinio nešto najnormalnije i društveno posve prihvatljivo. No, umjesto da šutke pristane na udaju nakon otmice i silovanja, Francesca će Vita prijaviti policiji, a to je nešto što žene u takvim situacijama u to vrijeme nisu radile.
Situacija je tim ozbiljnija jer je Vito i mafijaš, a poznato je da mafijaši baš i nisu oduševljeni kada se povlače po sudovima. Iako Francescu u njenom slučaju u početku zbog straha od odmazde mafijaša neće podržati ni njena obitelj, ova nepokolebljiva djevojka ne misli se zaustaviti i bahatom mladom mafijašu pokazat će zube. Naravno da će ubrzo krenuti i iskaljivanje na obitelji i pokazivanje moći, a u oboje će uz osvetničke nagone proraditi i inat i ponos. Iako je Damiani tijekom karijere snimao zaista sve i svašta, od "La moglie piu bella" uspio je napraviti upečatljivu priču koja puno toga govori o položaju žena u tadašnjim često primitivnim ruralnim, posebno južnjačkim podnebljima.
I Muti, koja je zaista kasnije glumila u svemu i svačemu, već s prvom ulogom pokazala se kao nevjerojatan talent i uspjela je sjajno iznijeti ovu iznimno kompleksnu ulogu, posebno za nekog njenih godina tada. Iako je Francesci u početku čak i godila pažnja fizički privlačnog i mladog kriminalca, koji se kao takav sam po sebi smatrao uglednim članom zajednice, odlučila je ona pokazati snagu i ne dopustiti mu da je pretvori u svoju imovinu. Naravno da je i mladi mafijaš bio bijesan ponašanjem svoje zaručnice, smatrajući da on kao njen budući muž ima pravo raditi što god poželi. Zbog njene odlučnosti i želje da je ne svede na razinu imovine, nestrpljivi Vito je polako počeo postajati i predmet podsmijeha u društvu te se odlučio na čin koji se tada smatran kao nešto najnormalnije. Zanimljivo je kako je sve do 1981. godine u Italiji na snazi bio zakon prema kojem je silovatelj mogao biti oslobođen krivnje ako bi oženio svoju žrtvu, a stvarna djevojka po kojoj je Damiani snimio film posala je svojevrsni simbol kulturnog napretka i borbe za prava žena u poslijeratnoj Italiji.
Primjedbe
Objavi komentar