Simone Signoret bila je jedna od prvih velikih ženskih zvijezda francuskog filma i ona je prva ne-Amerikanka koja je uspjela osvojiti Oscara za najbolju žensku ulogu. Oscara je dobila za ulogu u britanskom filmu "Room at the Top" 1958. godine, a dvadesetak godina kasnije Signoret je gotovo neprepoznatljiva kao ostarjela prostitutka, Madame Rosa, stara Židovka koja je preživjela Aušvic i danas se brine za napuštenu djecu drugih pariških prostitutki. Donio je ovaj film Francuskoj još jednog Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja, a iako je u vrijeme snimanja "La vie devants soi" ili "Madame Rosa", Signoret tek napunila 55 godina, izgleda ona puno starije i potpuno neprepoznatljivo.
Čak joj je i njezin muž, također slavni francuski glumac Yves Montand, sugerirao da ne prihvati ulogu u filmu koji je po romanu Romaina Garyja napisao i režirao Izraleac Moshe Mizrahi. Na kraju je ipak pristala odigrati ovu ulogu ističući da je to jedna od onih uloga koje se pojavljuju svakih 20 godina. Lik Madame Rose Signoret je usporedila s kolačem. Lik je to koji u sebi skriva puno toga, a ona je ujedno i lažljivica i iskrena, siromašna i bogata, glupa i nevjerojatno inteligenta, istovremeno topla i užasna osoba. I upravo takav je lik Madame Rose, ostarjele, bolesne i pretile prostitutke u kasnim šezdesetima koja živi u stanu na zadnjem katu zgrade u Parizu, a ondje s njom žive i brojni klinci koje su njihove majke, i same prostitutke ostavile.
Najstariji član ovog neobičnog vrtića je i dječak alžirskog podrijetla koji misli da ima 11 godina, Momo. Iako je Rosa Židovka, u njenom domu odrastaju djeca svih rasa i religija pa tako i mladog Momu želi odgojiti u islamskom duhu pa ga šalje na poduke iz religije i arapskog u obližnju džamiju kod pomalo senilnog imama. Iako je Rosa jako dobro svjesna da je Momo tri godine stariji nego što mu govori, a i dječaku je jasno da nema 11 godina, ona ne želi otkriti tko su mu roditelji, a dječak koji zapravo ne zna ništa o sebi i potpuno je pogubljenog identiteta, počet će joj stvarati probleme i odlučit će saznati tko je zapravo on i tko su mu roditelji.
Sve do nedavno upravo je Momo bio klinac na kojeg se Madame Rosa mogla najviše osloniti, a sada će on postati gotovo nepodonošljiv. Svejedno, gospođa Rosa za ovog nesretnog klinca i dalje ima puno ljubav i pažnje, a ispostavit će se da sve to radi samo kako bi ga zaštitila. Iako su neki odnos između dječaka i njegove skrbnice prepoznali kao alegoriju i bajku o izraelsko - arapskom pomirenju, definitivno "Madame Rosa" spada u krug filmova koje bismo mogli nazvati i ekumenskima, koji u sebi sadrži poruku mira, ljubavi i pomirenja. A posebno je zanimljivo što ta poruka dolazi iz okruženja svodnika, prostitutki, transvestita i sličnog polusvijeta. Prošle godine se pojavio i talijanski remake ovog filma nazvan "Life Ahead" u kojem je ulogu gospođe Rose ponovila talijanska diva Sophia Loren, no bio je to ipak puno slabiji film.
Primjedbe
Objavi komentar