U svibnju 2015. godine novinar iz Alabame Matthew Teague objavio je esej u kojem je pisao o bolesti i smrti svoje supruge. No, središnja ličnost tog eseja nije bila njegova žena, već njihov najbolji prijatelj koji je u trenucima kada se njegova žena razboljela doselio k njima i pomagao im u svemu. Ostavio je njihov prijatelj svoj život po strani i odlučio se posvetiti bliskim ljudima, a ova tužna, no istovremeno topla i emotivna priča snimljena po Teagueovom eseju donosi nam priču o tom prijateljstvu u teškim vremenima. Matt (Casey Affleck) i Nicole (Dakota Fanning) je par koji će se iz New Orleansa preseliti u Alamabu s dvije malene kćeri, a ubrzo će Nicole saznati da boluje od raka. Dane (Jason Segel) je njihov zajednički prijatelj, a u ovoj kompleksnoj i slojevitoj priči koja se razvija nelinearno, saznat ćemo i koji su to bili njegovi motivi da ostavi sve i posveti se ovoj obitelji.
Hoćemo li povjerovati u ovu priču i činjenicu da bi netko napravio nešto takvo poput Danea, vjerojatno je ključno za ovu dramu koju je po scenariju Brada Inglesbyja (Out of the Furnace, American Woman, The Way Back) režirala Gabriela Cowperthwaite (Blackfish, Megan Leavy). Zašto bi se netko odrekao vlastitog života i proživljavao nečiju tuđu agoniju ako ne mora jer Nicole će umirati dugo i bolno, a upravo Dane će puno toga preuzeti na sebe te će pomagati oko djevojčica, oko kuće, biti im podrška? No, kako će se priča razvijati, polako ćemo shvaćati Daneove motive i njegov lik postupno će se zaokruživati i razumijevat ćemo njegovu motivaciju. U početku, nekih osam godina prije bolesti, Danea upoznajemo kao prilično neambicioznog tipa, jednog od onih dobričina, duhovitog mladića koji je nekako potpuno neshvaćen. Kao čovjeka kojeg su praktički svi vječno podcijenjivali i gledali pomalo s podsmijehom, a kako je vrijeme prolazilo, njegovi svi prijatelji su zasnovali obitelji, dok je on ostao sam.
Kako će vrijeme prolaziti, postajat će nam jasno koliko je Dane ne samo usamljen, već i neshvaćen čovjek. Iskonski dobar, pošten, ali depresivan i nekako izoliran od ostatka svijeta, koji će u pomoći svojim najboljim prijateljima pronaći i neki smisao života za sebe. Konačno će se i on u ovoj situaciji osjećati nekako korisno, kao da ima neku svrhu i neko mjesto, a odnos između njega i Teagueovih nije prikazan nimalo eksploatatorski, ni manipulatorski, već jednostavno iskreno. Nije on prišao tome s nekim skrivenim namjerama i bez obzira što je svima čudno, čak i bizarno zašto on to radi i zašto se odriče vlastitog života, do kraja će nam njegovi motovi biti jasni i shvatljivi. Barem su bili meni, od tuda i takva ocjena ovom filmu koji je jedan od onih tipičnih Tearjerkera, no definitivno "Our Friend" nije jedan od onih klasičnih filmova o bolesti i o umirućim ljudima kakvih smo se mogli nagledati.
Ovdje u središtu pažnje zapravo i nije bolest, već veliko, iskreno, bezuvjetno prijateljstvo, a uvjerljivim izvedbama ovu dramu iznosi glavni glumački trojac. Svi oni su zaokruženi i kompleksni likovi, a posebno je dobar Dane koji je i zahvaljujući nadahnutoj Segelovoj izvedbi nije prikazan kao neki svetac, već je i on običan čovjek koji se našao u neobičnoj situaciji. Dirljiva je to i tužna priča u kojoj su sjajno prikazane te svakodnevne situacije ljudi uz umiruću osobu i kakav je to šok i trauma za članove obitelji, posebno kad netko tako mlad umire. Kako su u početku svi prijatelji tu negdje i pružaju podršku, no kako vrijeme prolazi i kako postaje sve izvjesnije da se Nicole neće izvući, svi će nekako nestajati. Svi osim Danea koji će uz Matta i Nicole ostati do samog kraja.
Primjedbe
Objavi komentar