David Brower (Brian Landis Folkins) je 40-godišnji samac koji skrbi o staroj i dementnoj majci Lucille. Njegov otac bio je uspješni jazz glazbenik, a nakon što si je desetak godina ranije oduzeo život, Lucille se razbolila i David je odlučio ostaviti sve i biti njen skrbnik. I David je nevjerojatno usamljen tip koji je vječno sam i majka ga stalno maltretira, a on sve to šutke podnosi. S obzirom da se radnja ovog trilera / horora zbiva u Austinu 1990. godine, njegova jedina prilika za pronalazak srodne duše je bizarni video-servis Video Rendezvous. No, već šest mjeseci je prošlo, a niti jedna djevojka se nije javila na njegov video. Očajan, bijesan, sve više psihički propadajući zbog izolacije, on će slučajno posuditi video-kazetu naslovljenu "Rent-A-Pal". Bizaran video u kojem nasnimljeni tip po imenu Andy (Will Wheaton) simulira razgovor s Davidom, dodatno će ovog čudaka pogurati u svijet deluzija jer će on umisliti da zaista komunicira s Andyjem.
Situacija će se dodatno zakomplicirati kada u Video Rendezvousu pronađu djevojku koja se želi naći s Davidom, a iako će njihova veza u početku možda i izgledati perspektivno, u nju će se vrlo brzo umiješati Davidov imaginarni prijatelj. S obzirom na tematiku, lako je za pretpostaviti da film koji je napisao i režirao debitant Jon Stevenson djeluje nekako nelagodno, jezivo, uznemirujuće, bizarno. Definitivno je "Rent-A-Pal" podigao razinu filmova s imaginarnim prijateljima, a ovo je jedna upozoravajuća priča koliko usamljenost i izolacija mogu biti ne samo opasni, već mogu dovesti i do potpunog gubitka veze sa stvarnošću.
Iako je ovo jedan od onih niskobudžetnih, minimalističkih filmova u kojem imamo samo nekoliko likova, nije ovo bilo uopće loše, a s obzirom na tematiku podsjetio me "Rent-A-Pal" pomalo na kultni Cronenbergov "Videodrome". Premda David u početku djeluje kao suštinski dobar, ali nevjerojatno povučen i labilan tip bez imalo samopouzdanja, "prijateljstvo" s Andyjem počet će ga gurati preko ruba. Andy je zapravo jedan od najbizarnijih negativaca koje smo mogli vidjeti u zadnje vrijeme, koji od početka djeluje nekako ljigavo i groteskno, a Stevensonu se mora skinuti kapa za ovu ludu ideju. Od prvog trenutka kad će se u Davidovom životu pojaviti Andy, gledatelj si jednostavno mora postavljati pitanja tko je zapravo taj tip i kako uopće netko odluči snimiti ovakav video. Najveća je šteta što je završetak nekako predvidiv i očekivan i što je Stevenson u finalu očito ostao bez ideja.
Primjedbe
Objavi komentar