Vodi nas ovaj krajnje neobičan film u modernu Nigeriju, a ovu kombinaciju fantazije, drame, satire, komedije i krimića možda bi najbolje bilo opisati kao modernu tribalnu kafkijansku simboličnu priču o čovjeku razapetom između dva svijeta. Taj čovjek je Raymond, mladi zaštitar koji nije pretjerano oduševljen svojim poslom, no ni sam nije načisto što bi drugo mogao raditi. Sanja on o selidbi na selo, gdje bi se bavio tradicionalnim načinom života, a iz noći u noć proganja ga isti košmarni san. Stalno on sanja šarene maskirane duhove kako plešu i naganjaju ga, a jednom prilikom kada ga uhvate u snu, i on će se sljedećeg jutra probuditi maskiran te iz tog kostima neće moći nikako van.
Pretvorit će se potom sve to u pravi teatar apsurda, no iako "The Lost Okoroshi" izgleda vizualno upečatljivo, šareno i lepršavo, nekako mi je sve to ostalo na razini osrednjeg studentskog filma. Jasno da je cijela ova priča alegorijska i prepuna simbolike, a scenarist i redatelj Abba Makama kao da se odlučio pomalo poigrati standardnim stereotipima tradicije i modernosti. Djelovalo mi je sve ovo kao alegorija na zemlju koja kao da se srami svoje tradicije i prošlosti te društva koje kao da je zaboravilo na svoju kulturu, već se potpuno priklonilo globalizaciji i zaboravilo na korijene. Tako je i tradicionalna Maskerada koju će Raymond u početku sanjati, a potom će i zaglaviti u njoj, posljednjih desetljeća u Nigeriji odbačena kao ostatak primitivizma, tribalizma i nešto što nije u skladu sa zapadnjačkim vrijednostima. No, Makama je taj neobičan tribalni običaj odlučio prikazati kao nešto šareno, veselo i potpuno bezazleno. Osim, naravno, za Raymonda.
Primjedbe
Objavi komentar