Nakon uspješne međunarodne turneje sa svojim plesnim ansamblom, Anja (Andrea Braein Hovig) se taman uoči božićnih praznika vratila kući kako bi blagdan proslavila u krugu obitelji, s partnerom Tomasom, koji je kazališni redatelj (Stellan Skarsgard), njihovo troje djece, njegovo troje djece iz prvog braka te sa svojim ocem. Protekli Božić Anja je provela u bolnici jer su joj operirali rak na plućima, a rutinska kontrola kojoj će se podvrgnuti ovaj puta, rezultirat će užasavajuće. Tumor je metastazirao do mozga i prve dijagnoze pokazuju da se ne može operirati te da je umjetnici od kojih 45 godina ostalo tek nekoliko mjeseci života. Prva reakcija nje i Tomasa je da neće djeci govoriti ništa o dijagnozi, dok ne saznaju nešto više, a njihova veza, koja i ranije nije bila nešto posebno stabilna, sada će se naći na posebnoj kušnji.
Napisala je i režirala ovu emotivnu i potresnu dramu norveška filmašica Maria Sodahl (Limbo), koja se i sama nekoliko godina ranije našla u sličnoj situaciji. I njoj su liječnici dok je imala nekih 45 godina dijagnosticirali rak u terminalnoj fazi, no vidimo da i liječnici nekad znaju pogriješiti. Puno onoga što će u ovih nekoliko dana kroz koje pratimo sudbinu Anje i Tomasa, proživjela je i sama Sodahl uz svog muža, također režisera Hansa Petera Mollanda (Kraftidioten). Tako da zasigurno u ovoj dirljivoj priči ima puno toga autobiografskog, a iako je priča ovdje iznimno tužna i teška, uspjela je Sodahl izbjeći pretjerano melodramatiziranje i sentimentalnost često neizbježnu uz ovakve cancer drame.
Djeluje ovdje zaista sve realistično, stvarno, a sjajan posao odradili su tu i Hovig i standardno upečatljivi Skarsgard. U vremenskom razdoblju od samo desetak dana, odnosno uoči Badnjaka pa do drugog dana poslije Nove godine, saznat ćemo cijelu obiteljsku priču ovog para i sve ono što se događalo i prije i što je utjecalo na njihov odnos. U trenucima kada oboje postaju svjesni da je kraj izvjestan, Anja i Tomas naći će se u situaciji da trezveno i realno pokušaju sagledati svoj odnos, svoju vezu i pokušaju pronaći sve ono što ih je godinama povezivalo, a isključiti ono što je među njih unosilo razdor. Shvatit će oboje da je prošlo vrijeme za glumatanje i pravljenje da je među njima sve savršeno, a ova kriza bit će prilika da jedno drugome i pokažu da je njihova ljubav stvarna i iskrena. I uspjela je Sodahl sjajno kroz suptilan scenarij i nenametljivu režiju postići osjećaj intimnosti i iskrenosti koji je vidljiv među svim likovima, a ti dramatični dani bit će im prilika da se iskupe za sve loše što su jedno prema drugome možda i učinili u povijesti.
Tomas, za kojeg ćemo vrlo brzo shvatiti da nije uvijek bio savršen muž i da je bio on jedan od onih pomalo sebičnih tipova kojima je karijera uvijek bila na prvom mjestu dok se Anja puno više žrtvovala za obitelj, kao da će sa saznanjem da je velika vjerojatnost da će vrlo brzo ostati bez žene, shvatiti koliko je zapravo voli. I koliko ne može zamisliti život bez nje, a izgleda da je kasno i tek tada će podrediti sve njoj. Baš kao što i naziv filma kaže, nada da kraj ipak nije baš tako blizu, ali i nada da njihova ljubav nije stvar prošlosti, već da ako su iskreni jedno prema drugome, ima nade za njih oboje. Premijerno je "Hope" prikazan na festivalu u Berlinu, a ušao je i u širi krug kandidata za Oscara, no nije nominiran. Hovig je bila nominirana i za europsku glumicu godine, a Sodahl za najbolju režiserku i bez obzira što je sama tematika ovdje iznimno teška, bio je "Hope" iznimno emotivan, dirljiv i topao film, kvalitetno izveden apsolutno u svim segmentima.
Primjedbe
Objavi komentar