Da ponekad zaista nije za vjerovati ocjenama na IMDB-u najbolje potvrđuje ova izvrsna biografska drama koja nas vodi u Brazil šezdesetih godina. Poznati brazilski glumac Wagner Moura kojeg se sjećamo po ulogama u filmovima "Tropa de Elite" te kao Pabla Escobara iz "Narcosa" za scenarističko - redateljski debi odabrao je priču o brazilskom revolucionaru i gerilskom vođi pobune iz vremena diktature. I prije nego što se film pojavio u distribuciji, film je očigledno iz političkih razloga na IMDB-u zasut jedinicima. U trenutku dok ovo pišem "Marighella" ima prosječnu ocjenu 3,5 od čak 44 tisuće korisnika, a napravljeno je to ciljano kako bi se publika odvratila od gledanja ovog filma. Još u veljači 2019. godine, nakon što je film premijerno prikazan u Berlinu, krenula je kampanja protiv Mourinog filma te je "Marighella" cenzuriran u Brazilu i zabranjena je njegova službena distribucija.
Iako je tema kojom se bavi Mourin film iznimno kontroverzna i iako on već u startu povlači neskrivene paralele s događajima iz 1964. godine kada je vojna hunta svrgnula demokratski izabranog predsjednika Joaoa Goularta, žalosno je da se i danas u navodno demokratskim društvima cenzuriraju i zabranjuju filmovi. Vojna diktatura u Brazilu je trajala sve do 1985. godine, a u tom razdoblju desničarska totalitarna vlada uz podršku SAD-a poubijala je i mučila brojne ljude koji su se usudili biti protiv takvog oblika vlasti. Carlos Marighella bio je jedan od vođa revolucionarne organizacije koja se pokušavala boriti protiv diktature, a vojna hunta upravo njega je okarakterizirala državnim neprijateljem broj jedan. Marighellu i njegovu marksističku organizaciju vlada je nazivala teroristima, ubojicama, no vidjet ćemo i u ovom filmu kolika je zapravo tanka granica između terorizma i borbe za slobodu.
Činjenica je da Moura prikazuje Marighellu i njegovu borbu na pomalo romantičarski način i imamo dojam kao da je on borac za liberalne vrijednosti iako je činjenica da je u stvarnom životu bio radikalni ljevičar odnosno marksist. Činjenica je da se i način borbe njegove revolucionarne organizacije može opisati kao terorizam jer prema definiciji terorizam je smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki. No, Marighellina borba nije bila usmjerena protiv demokratski izabrane vlasti, već protiv totalitarne vlade koja je i sama vlast preuzela svojevrsnim terorističkim činom svrgavanja demokratski izabranih predstavnika i nasilnim preuzimanjem vlasti.
Odmah nakon što je vojna hunta preuzela vlast, krenula je cenzura, ustrojena je policijska država i krenuo se u odlučni obračun sa svim opozicijskim silama, a posebno onim ljevičarskim. I tu na scenu stupa Marighella (Seu Jorge), pjesnik izrazito ljevičarskih uvjerenja koji je još tridesetih i četrdesetih svako malo završavao u zatvoru zbog subverzivnog djelovanja i borbe za pravednije društvo. Odmah na početku nasilnog preuzimanja vlasti 1964. godine, Marighella je teško ranjen i uhićen, a nakon što je izašao iz zatvora, preuzima on vodstvo nad malom gerilskom grupacijom koja se odlučila boriti protiv fašističke vlasti.
Odmah na startu filma, 1968. godine, Marighellu i njegovu grupicu upoznajemo kako u robinhudovskom stilu pljačkaju vlak i otimaju vladino oružje koje im je potrebno za borbu. Već u sljedećoj sceni kroz flashback nekoliko godina ranije vidimo Marighellu kao brižnog oca kako provodi vrijeme sa svojim sinom na plaži. Upravo ta dualnost Marighellinog lika i rastrganost između revolucionarnog vođe i gerilskog ratnika te obiteljskog čovjeka i brižnog oca koji sina nije vidio godinama, provlači se stalno kroz ovaj zaista impresivan i upečatljiv film koji je Moura pokušao snimiti na realističan način. Sjajno "Marighella" prikazuje društvo i vrijeme koje je bilo potpuno neslobodno i koje se i nije previše razlikovalo od Staljinovog Sovjetskog saveza, bez obzira što totalitarizam u ova dva slučaja dolazi s potpuno drugih strana političko - ideološkog spektra.
Film je to prepun akcije, ali i emocija, patriotskog naboja, idealizma, čak i naivnog, gotovo dječačkog utopizma u kojem se poziva na otpor totalitarnim silama. Ako treba, čak i oružjem pa i gerilskim obračunom. Naravno da Mourina ideja (barem se nadam) nije bila pozvati svoje sunarodnjake na oružanu pobunu protiv ipak demokratski izabranog štovatelja vojne hunte na vlasti. Mourina intencija je filmom koji se u Brazilu trebao premijerno prikazati na pedesetu godišnjicu Marighelline pogibije podsjetiti svoje sunarodnjake da nije prošlo baš tako puno vremena kada su živjeli u potpuno neslobodnoj državi i da se nešto slično može dogoditi i u budućnosti. Bez obzira na neskrivenu političku obojenost ovog filma, "Marighella" je kvalitetan i vrijedan film, podjednako uzbudljiv, potresan, šokantan i emotivan koji nikako ne zaslužuje ovako sramotno nisku ocjenu.
Primjedbe
Objavi komentar