Michael Powell bio je jedan od najuspješnijih i najpoznatijih britanskih režisera četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, a onda je snimio ovaj horor i zapečatio si karijeru. Naravno, iz današnje perspektive "Peeping Tom" djeluje prilično čedno, no kad se pojavio, izazvao je ovaj psihološki horor kojeg se danas smatra možda i prvim slasherom, pravu sablazan. Kao što sam naziv filma kaže, "Peeping Tom" je film o voajerizmu i film koji gledatelje pretvara u voajere kao što je i glavni protagonist, mladi snimatelj Mark Lewis (Carl Boehm). Ovaj mladi sociopat je serijski ubojica što saznajemo već u uvodnim kadrovima, a posebno ga uzbuđuje snimanje djevojaka koje ubija. Uzbuđuje Marka strah kod žena koji dolaze kada shvate da će im oduzeti život, a sve on to bilježi svojom kamerom.
I djeluje ovaj tip nevjerojatno jezivo. Ljigavo, odbojno, antipatično, već na prvu je jasno da s njim nešto ne valja, a to je tim više uznemirujuće jer je to u potpunoj suprotnosti s njegovom vanjštinom. Nakon prvog ubojstva Mark se sve teže i teže kontrolira, a paralelno s radom u filmskom studio kao snimatelj i asistent režisera, fotografira on djevojke u izazovnim pozama za magazine. Mark je jedan od onih tipičnih manijakalnih serijskih ubojica, samotnjak i čudak, asocijalni tip koji kao da se boji žena, a pomalo neočekivano on će se početi zbližavati s mladom susjedom Helen (Anna Massey). Ona će pomalo otkrivati i njegovu pozadinu, odnosno s vremenom ćemo polako saznavati što ga je to pretvorilo u takvog manijaka kojeg gledatelj jednostavno mora prezirati, ali i suosjećati s njim pošto ćemo shvatiti da je i sam nekoć bio žrtva oca slavnog znanstvenika koji je nad njim izvodio biheviorističke eksperimente.
Pojavio se "Peeping Tom" u kinima samo nekoliko mjeseci prije još jednog šokantnog filma, "Psiha", a iako je Hitchcockov film možda još i više uzmenirujuć od Powellovog, njegovu karijeru je oživio, dok je Powellova zapečaćena. Razlog tome je što su gledatelji i kritika od Hithcocka možda nešto takvo i očekivali, no Powell je ranije bio poznat po elegantnim i nježnim filmovima tako da je "Peeping Tom" bio nešto što nisu očekivali. Zanimljivo je da u ovom filmu zapravo eksplicitno i ne vidimo niti jedno ubojstvo. Iako Powell nije prikazao ni jednu smrt, čak ni sam trenutak ubojstva, uspio je on izgraditi užasavajuću i zlokobnu atmosferu u kojoj eksplicitni prikazi i nisu potrebni da bi gledatelj bio užasnut.
I ovdje se još jednom pokazalo da se veća strava i užas kod nerijetko mogu postići onim što nije prikazano odnosno onime što znamo da se dogodilo, ali to ne vidimo. Iako u trenucima kad se film pojavio u kinima, publika možda još nije bila spremna na nešto takvo, "Peeping Tom" je već u sedamdesetima dostigao kultni status. Martin Scorsese bio je jedan od najvećih fanova ovog filma, ali i Powellovog stvaralaštva te je jednom prilikom rekao da "Peeping Tom" i Fellinijevih "8 1/2" u sebi sadrže sve što bi se ikada moglo reći o režiji.
Primjedbe
Objavi komentar