Ugledna francuska filmašica Anne Fontaine (The Innocents) ovom policijskom dramom predstavila se izvan konkurencije na festivalu u Berlinu, a ova ambciozna priča čija se radnja zbiva unutar 24 sata ipak je puno slabija od njenih najboljih filmova. Priču Fontaine postavlja tako da u uvodu upoznajemo tri glavna lika, policajce iz iste jedinice, prikazujući isti dan iz perspektive svakog od njih. Virginie (Virginie Efira) prolazi kroz egzistencijalnu krizu i ne voli više svog muža s kojim ima 18-mjesečnog sina, a upravo je saznala da je trudna sa svojim tamnoputom kolegom Aristideom (Omar Sy). Jasno da bi takvo dijete bilo malo teže podvaliti kao muževo i odlučila se stoga ona na pobačaj, a ispostavit će se da Aristide ispod fasade zafrkanta i šaljivdžije, skriva brižnu osobu koja bi htjela biti otac.
Tu je naizgled ukočeni Erik (Gregory Gadebois), koji ima problema s alkoholom, ali i sa ženom s kojom se stalno svađa. U uvodnim scenama vidjet ćemo kroz što sve to ovo troje plavaca svakodnevno mora prolaziti i kakvi su njihovi odnosi, a ubrzo će baš njih dopasti zadatak da do zračne luke odvezu enigmatičnog migranta iz Tadžikistana kojem je stiglo vrijeme za deportaciju. No, kada Virginie shvati da se ovom migrantu smiješi izgledna smrt kad bude deportiran i poslan u svoju zemlju, između troje policajaca doći će do tenzija što i kako postupiti.
Tada ćemo shvatiti da su ovi uvodni segmenti poslužili kako bismo Virginie, Aristidea i Erika prvenstveno upoznali kao ljude, ne isključivo kao policajce. Njihove policijske obveze i zapovijedi doći će u konflikt s moralnim načelima i jednostavnom ljudskosti, a iako je ova priča nudila mnoge zanimljive prilike, ostalo mi je sve to nekako neiskorišteno. Baš kao i troje sjajnih glumaca koji su čak i uspjeli od svojih likova stvoriti gotovo stvarne ljude, no na kraju je sve to bilo gotovo uzalud jer se priča nažalost pogubila i ostala je potpuno prazna.
Primjedbe
Objavi komentar