Larin (Corinna Hartfouch) je šezdeseti rođendan, a poklopilo se da baš tog dana njezin sin pijanist Viktor (Tom Schilling) ima premijerni koncert svojih skladbi u filharmoniji. No, vrlo brzo postat će nam jasno da Lara ne samo da baš i nije dobrodošla na koncert, već je nitko ne želi vidjeti tamo. Unatoč tome, ona je čvrsto odlučila da će otići na sinov koncert, a neće trebati proći puno da se situacija potpuno otme kontroli. Gotovo cijelo vrijeme trajanja ove psihološko - glazbene drame koja je ujedno i fina karakterna studija, prolazi kroz glavu pitanje tko je zapravo ta žena i što je to morala napraviti da nitko od obitelji ne želi imati ništa s njom. Od početka je njeno ponašanje dosta čudno i djeluje ona kao jedna od onih potpunih samotnjakinja, asocijalnih, čak gotovo sociopatskih osoba teškog karaktera.
Malo, pomalo razotkrivat će se Larina priča i redatelj Jan-Ole Gerster koji je film snimio po scenariju Slovenca Blaža Kutina, otkrivat će pojedine detalje o njenom životu i razlozima zbog kojih je završila tako kako je završila. Saznat ćemo tako da je ona nekoć za sebe sanjala karijeru koncertne pijanistice koja se nije rasplela onako kako se nadala, no zato je kasnije bolesnu ambiciju usmjerila prema sinu. Kad već ona nije uspjela, svu silu je upregla da njen sin uspije, no kada joj je to očito uspjelo, nešto je pošlo krivim putem. Djeluje ona iznimno kritično prema svima osim, naravno, prema sebi, a djeluje više kao da je zavidna na uspjeh svog sina, nego što bi kao normalna osoba trebala biti ponosna i sretna.
Čini se kao da je ona uvrijeđena i ogorčena što nitko ne uviđa da je dobrim dijelom i ona zaslužna za uspjeh svog sina, danas tipa od tridesetak godina, a ona želi da joj se oda to priznanje. Naravno da su kod svakog filma u kojem imamo ženu u zrelijim godinama i klavir neizbježne asocijacije na Hanekovu "Pijanisticu" sa sjanom Isabelle Huppert, a i ovdje cijelu priču sjajnom glumom nosi lik koji prema van djeluje uglađeno, čak i konzervativno. No, za razliku od Pijanistice koja je potpuna perverznjakinja i poremećena osoba, Lara ipak nije takva. Ona kao da si jednostavno ne može pomoći i ne može se promijeniti te i dalje sve kritizira pa tako i sina čiju će skladbu popljuvati da je neambiciozna i neinventivna, a to će umalo dovesti do potpune katastrofe.
Bez obzira što se tako ponaša, ona kao da ne shvaća da njeno ponašanje nije normalno i nije poticajno, već uništava volju, ambiciju i samopouzdanje kod drugih pa i ne čudi da nitko ne želi imati ništa s njom. Bolesna ambicija možda je preblaga složenica za opis protagonistice ove kompleksne i intrigantne drame premijerno prikazane na festivalu u češkim Karlovym Varyma gdje je Harfousch dobila nagradu za najbolju glumicu, a Gerster posebno priznanje žirija. Potom je "Lara" prikazan na brojnim svjetskim festivalima, a riječ je o jednom od onih kvalitetno odrađenih festivalskih art filmova koji je dogurao do nominacije i za najbolji njemački film godine.
Primjedbe
Objavi komentar