Čak sedam godina je Belgijanac Pieter-Jan De Pue u Afganistanu snimao ovaj poetični, esejistički i vizualno impresivni dokumentarac koji je svojedobno bio nominiran za europski dokumentarac godine. Za razliku od mnogih poznatijih dokumentaraca čiji su se autori prvenstveno orijentirali na rat, njegovu pozadinu ili posljedice po ovu srednjoazijsku zemlju, De Pue se odlučio na posve drugačiji pristup. On se zaputio u planinske dijelove Afganistana, u podnožje Pamira te je na zanimljiv način odlučio ispripovijedati legendu o nastanku ove zemlje. Kako odmah u uvodu saznajemo kroz naraciju jednog od protagonista, klinca koji je neformalni vođa mlade bande, kada je bog dijelio zemlju, zaboravio je na afganistanskog kralja Nasrullah. Kako bi se iskupio zbog te omaške, dao mu je vlastiti vrt koji se nalazi u današnjem Afganistanu, a kako se to na kraju pokazala kao najljepša i najplodnija zemlja, svi susjedni kraljevi pokušali su je osvojiti.
Ova drevna legenda itekako ima smisla jer područje koje danas pripada Afganistanu već stoljećima je poprište ratova, plemenskih obračuna, a situacija nije bolja ni danas. U vrijeme snimanja ovog filma, Afganistan je i dalje pod okupacijom Amerikanaca i saveznika, no američke vojnike vidimo tu tek u rijetkim trenucima. Pratimo tu prvenstveno sudbinu klinaca iz plemena Kuchi čija je glavna okupacija iskopavanje mina i traženje čahura od metaka koji se ondje nalaze još od rata sa Sovjetskim savezom osamdesetih godina. Klinci te metke, barut i ostali eksploziv koji pronađu potom prodaju drugim klincima koji rade u starim rudnicima, a tu je već i ranije spomenuta skupina klinaca koji su pravi drumski razbojnici. Napadaju oni rijetke karavane koje rjeđe prevoze drago kamenje pronađe u rudnicima, a češće opijum koji uzimaju kao danak pa ga dijelom preprodaju ili sami konzumiraju.
I djeluje sve tu zaista nestvarno. Od prirode, okoliša pa do ljudi koji i dalje žive polunomadskim životom i da nema tih metaka, kalašnjikova, olupina sovjetskih oklopnih transportera i ostalog oružja, ne bi se ti ljudi previše razlikovali od onih koji su na istom mjestu živjeli prije stotinu ili više godina. Nije im jasno zašto hoće osvojiti naše planine, što će im to, pita se jedan od klinaca dok jašu na nekim čupavim devama, jakovima, konjima. Mjerna jedinica za sve je ondje metak pa tako dok se nešto kupuje i prodaje, mjeri se masa metaka ili se sve pregovara u količini metaka. Bio je ovaj film nevjerojatna razglednica iz Afganistana, poetična i esejistička doku-fikcija koja svojom vizualnošću zaista oduzima dah i po tome pomalo podsjeća na neke slične vizualno nenadmašne dokumentarce Wernera Herzoga.
Primjedbe
Objavi komentar