Udahnula je ova britanska mini-serija neku novu svježinu u zadnje vrijeme iznimno atraktivni i popularni true-crime žanr. Snimio je Britanac Will Sharpe (Flowers, Electrical Life of Louis Wain) stiliziranu, čak pomalo eksperimentalnu četverodjelnu crnohumornu krimi seriju o bizarnom slučaju ubojstva. Godine 2014. knjižičarka Susan (Olivia Colman) i njen muž računovođa Chris Edwards (David Thewlis) osuđeni su zbog ubojstva njenih roditelja, zakopavanja njihovih tijela u dvorištu kuće i skrivanja njihove smrti punih 15 godina. Za razliku od većine sličnih true crime sadržaja, ovdje odmah u prologu saznajemo da je ovaj par čudaka osuđen na 25 godina zatvora kao i da nikada nisu priznali krivnju za ono što ih se teretilo.
I sjajnim izvedbama od početka cijelu ovu priču nose Thewlis kao manipulativni muljator te pogotovo oskarovka Colman u ulozi poslušne, povučene, tihe ženice koja radi sve ono što njen muž želi. Ili se barem tako čini. Oboje su briljantni u ovoj uvrnutoj seriji koja pomalo i parodira standardni true-crime žanr, a u startu ih upoznajemo kao par koji idilično živi negdje u Francuskoj. No, vrlo brzo postaje jasno da su oni zbog nekog razloga morali napustiti Englesku, a iako Susan sav novac što ima i dalje troši na neke stare holivudske memorabilije poput potpisanih plakata Garryja Coopera, čini se da su oni u ozbiljnoj besparici. Zbog toga će se Chris obratiti pomajci i tražiti je da im pošalje novaca, a usput će joj se izbrbljati da su Susanine roditelje zakopali u dvorištu.
Pomajka će to prijaviti policiji, policija će ljudske ostatke zaista naći u dvorištu, a Susan i Chrisu neće preostati ništa drugo nego da se predaju britanskoj policiji. I cijela glavna naracijska linija u kojoj pratimo njihovu priču nakon što su uhićeni, uoči i za vrijeme suđenja, bit će presjecana stiliziranim flešbekovima i fantaziranim sekvencima koje se doimaju kao da su dijelovi nekih starih filmova kakve voli ovaj par asocijalnih čudaka. Te scene kao da se počinju miješati sa stvarnošću, u nekim trenucima dok Susan policajcima opisuje svoju verziju događaja likovi sele iz jedne filmske kulise na drugu i režijski je to Sharpe zaista jako dobro, zanimljivo i originalno odradio. Nije "Landscapers" ni izbliza tipična krimi serija, ne samo zbog tih stilizacija, eksperimentiranja i svega, već i stoga što i cijela ova priča kao da je smještena negdje na pola puta između realnog i nadrealnog.
Kao da su se stvarnost i fantazija u tih petnaest godina koliko je prošlo od ubojstva Susaninih roditelja i njihovog uhićenja potpuno izmiješale za Susan koja se potpuno izgubila u onome što se stvarno dogodilo i u verziji događaja koju je za istražitelje pripremila skupa s Chrisom. Dok policija po nekim tragovima i materijalnim dokazima pokušava rekonstruirati događaje, Susan kao da vode ne samo sjećanja, već i emocije, mašta i fantazija, ali i slijepo vjerovanje mužu. Upravo je ta povezanost između ovo dvoje čudaka, asocijalnih tipova i svojevrsnih društvenih otpadnika čiju ćemo pozadinu također saznavati putem flešbekova, zapravo u središtu pažnje ove osvježavajuće i originalne crnohumornodramske krimi serije.
Primjedbe
Objavi komentar