Kina je već neko vrijeme prava tvornica svijeta i jednostavno se nikako ne mogu začuditi kako se to potpuno zaostalo, uglavnom ruralno društvo u samo nekoliko desetljeća razvilo u možda i najveću svjetsku silu. Kina je za mene potpuni fenomen, istovremeno fascinantan i zastrašujuć svijet, a upravo takav je i ovaj izvanredni opservacijski dokumentarac koji je snimila američka filmašica kineskog podrijetla Jessica Kingdon. Iako je "Ascension" snimljen u američkoj produkciji, riječ je o dokumentarcu koji bez ikakvog komentara autorice donosi nevjerojatan uvid u modernu Kinu usredotočujući se na potragu za nečim što bi se moglo nazvati kineskom snom. Svojevrsnom pandanu američkog sna, neostvarivoj želji i čežnji za društvom u kojem se svatko ima priliku obogatiti i uspjeti iako se to, jasno, neće dogoditi.
Od prvih do posljednjih sekvenci donosi "Ascencion" sjajan uvid u kinesko društvo i poglede na život tamošnjih stanovnika, ali i nezamislive razlike koje ondje postoje u klasi i bogatstvu. Vidimo tu sav sjaj i bijedu moderne Kine i Kingdon tu prati razne skupine ljudi dok obavljaju svoje svakodnevne poslove, dok uče neke nove vještine i dok žive svoje svakodnevne živote. Fotografija Nathana Truesdalla je fantastična. Imamo tu čudesnih fotografija iz zraka, majstorski komponiranih kadrova u kojima se u pozadini mogu iščitati one tipične komunističke parole što vrište s fasada zgrada dok sve ono ispod djeluje poput scene iz nekog filma znanstvene fantastike. Vodi nas Kingdon u one još uvijek dosta primitivne tvornice u kojima se i dalje radi ručno pa preko škole za batlere najbogatijim članovima društva do tvornica lutki za jebanje, tečajeva za influencere i life i biznis coacheve te treninga za zaštitare.
Nema tu nikakvog komentiranja autorice, ona i njena ekipa jednostavno kamerom bilježe ono što se ispred njih zbiva, a majstorski je u montaži posložen cijeli taj niz kratkih crtica i priča iz kineske svakodnevice. Nema tu ni nekog glavnog protagonista čija se sudbina prati, već Kingdon snima bezbrojne ljude koji se ponašaju kao da kamere nema. Tek na samom početku "Ascenscion" možda djeluje kao jedan od onih filmova koji bi se mogli baviti istraživanjem loših uvjeta rada u tamošnjim tvornicama, no vrlo brzo postaje nam jasno da je to dokumentarac koji pokušava zagrabiti puno dublje. Kingdon definitivno i bez ikakve naracije postiže ono što je zamislila - da gledatelj sa zapada barem donekle shvati podtektst i kako kinesko društvo sve više nalikuje modernom zapadnom društvu. I ne samo to, kako ga je u mnogim segmentima već prestiglo.
Društvo je to koje je također već potpuno okrenuto konzumerizmu i potrošnji, masovnoj proizvodnji i želji pojedinca da se pokuša obogatiti u što je mogućem roku. Tako u jednoj sceni imamo snimke trgovine poslovima na nekom ogromnom trgu gdje se okupljaju tisuće i tisuće ljudi, a preko razglasa se čuje tko traži radnike za kakav posao. Sve to djeluje nevjerojatno futuristički, nestvarno, distopijski, pogotovo kad preselimo u tvornicu erotskih lutaka. U razgovoru između ljudi ili u godišnjem govoru šefa neke korporacije čujemo kolika je opsjednutost svih da se po BDP-u prestigne Amerika. Djeluje mi sve to potpuno dehumanizirajuće, neljudski, apsurdno i potpuno suludo, kao da je postignut neki savršeni bućkuriš komunističke utopije o ljudima ispranih mozgova vjernih partiji i posvećenih nekom nacionalnom cilju, a istovremeno gotovo kao svijet iz Huxleyjevog "Vrlog novog svijeta" u kojem ljudi maštaju o dostizanju bogatstva, jednostavnih užitaka uz potpuno odricanje vlastite volje i razmišljanja. Sve u cilju monetizacije bilo čega i ono što se ne može unovčiti nema nikakvu vrijednost.
Primjedbe
Objavi komentar