Ines (Erica Rivas koje se i dalje najbolje sjećamo kao mladenke iz Szifronovih "Divljih priča") ima prilično neobičan posao. Posuđuje ona svoj glas odnosno sinhronizira neke opskurne strane filmove. Glas je njeno glavno oruđe jer pjeva ona usput i u zboru, a nakon traumatičnog događaja na ljetovanju s novim partnerom kao da će se nešto čudno početi događati upravo s njenim glasom. Bio je "El profugo" ili "The Intruder" jedan od onih čudnih i pomalo nadrealnih psiholoških trilera / drama više nego horora, a ovaj je film premijeru imao u natjecateljskom programu Venecije.
Nakon povratka s ljetovanja, Ines više kao da neće biti ista osoba. Navući će se na lijekove, a više kao da neće moći raditi svoj posao jer će joj se stalno činiti da neke elektromagnetske smetnje proizvode zvukove koji uništavaju njen glas. Ti čudni zvukovi koje kao samo da ona čuje, ometat će je i prilikom sinhroniziranja, ali i za vrijeme pjevanja sa zborom, a osim zvukova, ona kao da će i početi jedina viđati neke ljude. Kad joj misteriozna starica koju je susrela u studiju sugerira da se u njoj nalazi neki uljez, Ines kao da će dodatno biti pogurana preko ruba, a na sve će se nadovezati i neočekivani dolazak njene majke (Cecilia Roth) te romansa s bizarnim mladim tipom koji pokušava naštimati orgulje u koncertnoj dvorani (Nahuel Pérez Biscayart).
Djeluje od početka do kraja "El profugo" pomalo bizarno, film u kojem puno toga počiva na stvaranju osjećaja nelagode, ali i film začinjen i pomalu uvrnutim humorom. Sve to djeluje nekako apsurdistički, sve više kako vrijeme prolazi, a konačna katarza doći će u klimaktičnoj završnici. Mogao bi se na "El profugo" opisati i kao jedan od onih filmova koji najbolje funkcioniraju na simboličkoj razini jer Inesino stanje s glasom i čudnim zvukovima zbog šoka nakon nesreće na ljetovanju, možda je i metafora za njeno psihičko propadanje. Granice između stvarnosti, fikcije i njene paranoje počet će se s vremenom sve više brisati. Sve manje će nam s vremenom biti jasno što je tu stvarnost, a što je njena fantazija. Tko je tu uopće stvaran, a tko je plod njene mašte, a na kraju je ovaj čudan film bio i argentinski kandidat za Oscara, no nije uspio ući u krug nominiranih.
Primjedbe
Objavi komentar