Malo prave dokumentarne egzotike donosi nam meksičko - etiopska redateljica, snimateljica i glumica s njujorškom adresom Jessica Beshir. Zaputila se ona u brdska područja etiopskog Harara kako bi snimila esejistički, umjetnički, čak pomalo halucinogeni crno - bijeli dokumentarac. To i ne čudi jer u središtu pažnje su lokalni stanovnici koji se bave uzgojem biljke koja se naziva khat. Kažu da je to i najskuplja biljka koja raste u Etiopiji i već stoljećima ta stimulativna biljka ondje se koristi u religijskim meditacijama. Možda je i sama Jessica bila na khatu kada je snimala i montirala "Faya Dayi" jer ovaj ipak dosta monotoni arty dokumentarac i djeluje gotovo kao nekakvo spiritualno putovanje.
Vizualnost i stil najjači su aduti dokumentarca koji je pobrao nagrade na brojnim uglednim festivalima poput Grand Prixa na Nyon Vison de Reelu, s dobrih dva sata trajanja bilo je ipak to predugačko i prenaporno za moj ukus. Tim više jer film i nema neku glavnu narativnu liniju koju prati i nije mi do kraja "Faya Dayi" uspio držati pažnju. Naravno da stoji da su lokacije sjajne i da je ugođaj ovog filma krajnje neobičan, a redateljicu je na snimanje ovog filma inspiriralo i osobno iskustvo. Naime, rodila se ona u Hararu, no još dok je bila tinejdžerica morala je odseliti, a kada se kasnije vratila, shvatila je kako je velik broj stanovnika postao ovisan o ovoj svetoj biljci. I to ne samo imami koji ga koriste za relgijske rituale, već i prosječni stanovnici koji su se navukli i samo čekaju da ih posjete dileri i priušte im spiritualno putovanje i kratki bijeg od ne baš svjetle realnosti.
Primjedbe
Objavi komentar