Melanie Laurent poznata je francuska glumica koju ipak i dalje najbolje pamtimo kao Shosannu iz Tarantinovog revizionističkog luđaštva "Inglorious Basterds", a jednako koliko glumi, posvetila se Laurent posljednjih godina toliko i režiji. Nakon što je u Americi režirala krimi dramu "Galveston" po scenariju kreatora "True Detectivea" Nica Pizzolata, vratila se ona kući kako bi snimila kostimiranu kombinaciju trilera i drame koja nas vodi u 1885. godinu. "Le bal des folles" ili "The Mad Women's Ball" podjednako je psihološka drama koliko je ona i melodrama, a Laurent je sama i radila na adaptaciji istoimenog romana Victorie Maas. I potresna je to i na trenutke zbilja šokantna drama o sudbinama koje su brojne žene morale prolaziti ne tako davno, a Laurent je u ovom do sada najambicioznijem filmu potvrdila da je vješta i iznimno sposobna redateljica.
Sve do prije stotinu ili nešto više godina, kada bi neka žena odstupala od zamišljenog načina ponašanja, bila bi joj dijagnosticirana histerija. Naravno, psihologija kao znanost tek je u 20. stoljeću postala priznata, a kako riječ histerija dolazi od grčkog hystera za maternicu, pretpostavljalo se da od nje mogu oboliti samo žene. Histerijom su se tako označavale neurotične smetnje karakteristične za žene uzrokovane ženskim reproduktivnim organima koji bi onda utjecali na nekontrolirana emocionalna stanja koja bi žena ispoljavala. U raznim improviziranim ludnicama završavale su tako i stvarno psihički bolesne žene, ali i mnoge one koje su jednostavno bile problematične, buntovne i nisu se ponašale onako kako su to muški članovi njihove obitelji zamislili.
Takva će sudbina zadesiti i glavnu junakinju ovog filma, 26-godišnju Eugenie (Lou de Laage), kćer aristokrata iz visokog pariškog društva koji će je poslati u "kliniku" Salpetriere protiv njene volje nakon što ona javno progovori da vidi duhove. I više to izgleda kao srednjovjekovna tamnica, nego kao psihijatrijska ustanova, a metode liječenja su užasavajuće. Tretmani u ledenoj vodi, dulje vrijeme u samici, hipnoza, a da se naslutiti da su i mnoge te žene zlostavljane od strane tih nazovimo to doktora, terapeuta od kojih su mnogi poremećeni sadisti koji jednostavno koriste priliku i mogu s tim nesretnicama doslovno raditi što požele i to potpuno nekažnjeno. Vrhunac toga su doslovno freak-showovi u kojima se organiziraju groteskni balovi, a razni znatiželjni tipovi dolaze gledati te kostimirane kvazizabave.
Glavna sestra u klinici je Genevieve (Laurent) koja djeluje potpuno hladno, no ipak će nam postati jasno da ona i ne podržava metode koje se ondje koriste. S vremenom će se ona povezati s Eugenie koja se odbija pokoriti te i dalje na užas svih oko sebe tvrdi da može komunicirati s mrtvima, što je stalno dovodi u probleme, ali tako će se približiti glavnoj sestri. I djeluje to od početka do kraja iznimno realistično, uvjerljivo, kao snažan društveni komentar lišen sentimentalnosti i sladunjavosti često neizbježan uz melodrame. Uvjerljivom izvedbom ovu priču nosi i mlada francuska glumica De Laage i definitivno je bio to kvalitetan film vrijedan pažnje.
Primjedbe
Objavi komentar