Guillermo del Toro Oscarima za najbolji film i režisera nagrađen je za "Shape of Water", prosječnu bajku koja nije do gležnja njegovom daleko, daleko najboljem filmu "Panovom labirintu" za koji je bio nominiran tek za originalni scenarij. Nakon što je u međuvremenu producirao više filmova i serija te radio na raznim scenarijima, Meksikanac je za sljedeći režijski projekt odabrao remake kultnog noira iz 1947. godine. Na žalost ili na sreću, mjesec ili dva ranije prije nego što se pojavila Del Torova verzija, pogledao sam film koji je Edmund Goulding snimio samo godinu dana nakon što se pojavio istoimeni roman Lindsayja Greshama, a na moje veliko razočaranje, Del Toro se nije previše trudio unijeti neke izmjene i iznenađenja u svoju verziju.
Naravno da vizualno to djeluje raskošno (iza kamere je bio Danac Dan Laustsen s kojim je već radio na "Crimson Peak" i "Shape of Water"), naravno da Del Toro režiju ima u malom prstu, a naravno da je tu okupljena i prvorazredna gumačka postava. No, od Del Torove "Ulice noćnih mora" ipak sam očekivao nešto više, potajno sam se nadao da bi ova mračna krimi drama mogla biti na tragu Nolanovog "Prestigea", ali ništa od toga nije se dogodilo. Bilo bi nepošteno reći da je "Nightmare Alley" slab film. Štoviše, sve je tu korektno. Mudro je Del Toro čak i produbio pozadinsku priču glavnog protagonista Stantona Carlislea (Bradley Cooper), pomoćnog karnevalskog radnika koji će visoko poletjeti da bi što gromoglasnije pao pritom uništivši i brojne živote. Korektno, no od Del Tora uvijek očekujem nešto više od korektnog.
Tako je, recimo, na kraju gotovo pa autoplagirao scenu iz "Panovog labirinta" čiji je planirani efekt vjerojatno bio šokiranje gledatelja, no Guillermo, istu stvar već si nam prodao prije 15 godina! No, da se vratimo na početak. Stantona u uvodnoj gotovo pa tarkovijanskoj sceni vidimo kako pali kuću s ocem na smrtnoj postelji i odlazi dok u daljini kuću prožider plamen. Nema on ni cvonjka u džepu, a igrom slučaja zaposlit će se kao pomoćni radnik u putujućem cirkusu gdje će ga primiti podmukli šef Clem (Willem Dafoe). I pravi je to freak show u kojem su atrakcije patuljci, snagatori, divlji ljudi (geekovi), a postat će on pomoćnik "vidovnjakinje" Zeene (Toni Collette). Njen partner je alkoholičar Pete (David Strathairn) uz kojeg će Stanton početi učiti tajne zanata, a šarmirat će on i mladu performericu Molly (Rooney Mara).
Kad svlada sve tajne zanata i kada ovaj silno ambiciozni tip postane prvoklasni opsjenar, odvest će on Molly i počet će nastupati na velikoj sceni u gradu i zarađivati ozbiljne novce. No, problem je što uvijek postoje još veći manipulatori, varalice i opsjenari pa će se tako udružiti s psihijatricom Lillith Ritter (Cate Blanchett) i baciti se u opasan posao predstavljajući se kao medij koji može komunicirati s mrtvima. Ljudi su očito oduvijek vrlo lako imali naviku vjerovati u ono što žele čuti te će i taj posao krenuti jako dobro, no zaslijepljen ambicijom, Stanton kao da će i samog sebe uvjeriti da može što hoće, što će dovesti do potpunog fijaska.
Sama završnica ujedno mi je bila i daleko najbolji dio filma i skončat će Stanton tu kao lik u nekoj grčkoj tragediji te će sudbina lijepo poigrati njime. Vizualnost je jedan od najjačih aduta "Nightmare Alley" pa je tako i prva polovica koja se odvija u cirkusu mračna, prljava, blatnjava te upoznajemo tu ljude kakve bismo mogli susresti recimo u "Plodovima gnjeva". Drugi dio koji se odvija u gradu je blještav, prepun boja, kao da smo u "Velikom Gatsbyju", a ono što ih povezuje je zapravo je Stanton. Tip koji će u početku možda još i djelovati izmučeni, ali inteligentni mladić nesretne sudbine, no kako će vrijeme prolaziti postajat će on sve podliji, iskvareniji tip koji jednostavno ne može stati.
Primjedbe
Objavi komentar