Danas ugledna škotska art filmašica Lynne Ramsay (We Need To Talk About Kevin, You Were Never Really Here) predstavila se ovom autentičnom i naturalističkom dramom o odrastanju u najsiromašnijim dijelovima Glasgowa 1973. godine. Iako u uvodnim kadrovima "Ratcatcher" možda i djeluje kao još jedna u nizu tipičnih sentimentalnih brit-drama o odrastanju u raznim dijelovima Velike Britanije koja se u međuvremenu potpuno promijenila, vrlo brzo postaje nam jasno da to nije jedan od takvih filmova. U uvodnoj arty sceni dječak gleda kroz prozor stana i zavjese, a zatim se pojavljuje njegova majka, stisne mu šamarčinu i dječak izlazi izvan zgrade.
Tek tada dolazi šok jer okruženje u kojem ovaj dječak i svi likovi koje ćemo ubrzo upoznati žive zaista je zastrašujuće. Ne zove se bezveze ovaj film "Lovac na štakore" jer priča je smještena u najsiromašnije dijelove Glasgowa sedamdesetih, u ruševne socijalne stanove u kojima živi najgora bijeda. Situacija je tim gora jer smetlari štrajkaju i ovi blokovi su doslovno zatrpani smećem, a djeci je glavna zanimacija i igra hvatanje štakora koji plaze po ulicama i goste se svim tim silnim smećem. I priča kreće zaista šokantno. Dječak kojeg vidimo u uvodnoj sceni ubrzo po izlasku na ulicu, utopit će se u obližnjem kanalu. Fokus priče tada se prebacuje na drugog dječaka, Jamesa, koji je zapravo gurnuo ovog prvog dječaka u prljavi kanal, a potom pobjegao kad je shvatio što je učinio, nadajući se da nitko to nije vidio.
Do kraja filma Jamesa će proganjati ne samo osjećaj krivnje, već i strah da netko ne sazna što se dogodilo, a u ovoj uznemirujućoj, autentičnoj i nimalo sentimentalnoj drami dalje pratimo njegovo odrastanje u tom zapanjujućem okruženju. Pratimo kako on pokušava nastaviti živjeti kao i ranije, kako sklapa prijateljstva i zaljubljuje se, no posve nam je jasno kako je to okrutno, bešćutno i potpuno divlje okruženje. Kao i kod Kena Loacha, okupila je Ramsay ovdje uglavnom nepoznate škotske glumce i ističe se "Ratcatcher" ne samo autentičnim okruženjem, već i autentičnim britanskim facama i posve očekivanim stilom života najnižih slojeva škotske (ne)radničke klase.
Ono što šokira je potpuna bešćutnost, potpuni nedostatak emocija. Kad se dječak utopi u kanalu, svi se ponašaju kao da je to nešto normalno i nešto što se, eto, događa. Iako su klinci vjerojatno svugdje u svijetu isti, ovdje kao da su još suroviji, okrutniji, više divlji i odrastanje ondje definitivno nije mačji kašalj. Odrastanje ondje je gotovo pa čisti darvinizam pa preživljavaju samo oni najsnažniji, oni najčvršći, oni sposobni za prilagodbu i oni koji će i sami kasnije postati siledžije, nasilnici i divljaci kao i njihovi roditelji. Dok je Jamesova majka kućanica koja brine za njega te dvije sestre, stari mu je pijanac koji stalno upada u probleme i radi neke najslabije plaćene poslove te nikad nemaju dovoljno novca.
Priča se odvija u vrijeme kada gradska vlast razmišlja o rušenju tih prastarih, oronulih zgradurina i preseljenju ljudi u neko drugo, bolje okruženje, a James i njegova obitelj nadaju se da će im pripasti lijepa obiteljska kuća. Naravno da je to samo san, a već prvim filmom Ramsey se predstavila kao autorica s jasnom vizijom i unikatnim stilom. Iako je sve tu zaista užasavajuće, okrutno, hladno, gotovo pa se smrad koji se širi tim dijelom grada može osjetiti preko ekrana, Ramsay je film snimila u dijametralno suprotnim tonovima. Film je to gotovo pa lirske poetike, stiliziran, nježnih tonova kojima kao da se pokušava potencirati razlika između snova, nadanja i želja ovog nesretnog dječaka i stvarnosti koju on proživljava i besperspektivnosti iz koje vjerojatno nema izlaza.
Primjedbe
Objavi komentar