Opet mi ne da vrag mira pa se prihvaćam nezahvalne zadaće pisanja o filmu o kojem je valjda već sve napisano i koji je svaki filmofil koji imalo drži do sebe barem dva puta pogledao. Da ne idem preširoko, Andesonov "There Will Be Blood" bez razmišljanja bih smjestio na listu najboljih pet filmova 21. stoljeća, a uloga naftaša Daniela Plainviewa kojeg je utjelovio čudesni Daniel Day-Lewis možda je i najbolja uloga koju sam ikada gledao. Već sam naširoko u nekim ranijim blogovima pisao i o Andersonu, posebno o Day-Lewisu, no ova uloga i ovaj film apsolutno su savršenstvo. Priča je to o opsesiji, o bolesnoj ambiciji, pohlepi, ali i naivnosti i fatalizmu te potpunom poniranju u ludilo.
Anderson je scenarij osmislio prema romanu "Oil!" Uptona Sinclaira iz 1927. godine, a u "Bit će krvi" pratimo životnu priču čovjeka koji je među prvima otkrio sav potencijal nafte te potragu i eksploataciju "crnog zlata" pretvorio u ogromni biznis. No, proći će on dalek put u ovoj epskoj drami čija se radnja ptoteže na tridesetak godina, od 1898. pa sve do kraja dvadesetih godina 20. stoljeća. Na samom početku kreće naftna groznica i Daniel počinje kao jedan od mnogih. Duboko u oknu, do grla u blatu, s lopatom i krampom u rukama traži nalazišta nafte. Njegova priča završava s izvlačenjem barela i barela nafte i postat će on naftni mogul, no tijekom tog putovanja on će istovremeno steći nevjerojatno bogatstvo, ali izgubiti sve i otjerati sve od sebe te se pretvoriti u pravo čudovište. U potpunog manijaka, užasavajućeg mizantropa koji u ljudima vidi samo ono najgore, čovjeka punog bijesa koji mrzi sve oko sebe, a najviše samog sebe.
Moglo bi se za Daniela reći da je on oličenje ili prototip modernog američkog kapitalista. Čovjek koji se ne zaustavlja sve dok doslovno ne uništi ne samo konkurenciju i suparnike, već je čovjek to koji zadovoljstvo nalazi u gaženju i uništavanju ljudi. Od početka nam je jasno da je Daniel čovjek ogromnih ambicija, opsesivan i s bolesnom željom da uspije te klasični primjer one izreke da cilj opravdava sredstva. On ne bira sredstva da bi uspio i da bi postigao svoje ciljeve, a kako će u životu doživljavati nesreće, razočaranja, izdaje, postajat će on sve gori i mračniji tip kojeg jedino zanima da bude bogat i da se dokaže. Od početka je on sam i samoća je njegovo prirodno stanje pa će se tako bez puno razmišljanja riješiti posvojenog sina nakon što on doživi nesreću, a još lakše će prigrliti čovjeka koji mu se predstavio kao polubrat za kojeg nije ni znao da postoji.
Svoju veliku šansu Daniel će nakon godina i godina kopanja i valjanja po blatu zapravo dočekati kad se pojavi mladić po imenu Paul (Paul Dano) i otkrije mu da na zemlji njegove obitelji postoje ogromni izvori nafte. Ispostavit će se da je ta informacija točna i zahvaljujući njoj Daniel će pronaći najveće nalazište u Americi, no umjesto Paula, ondje će pronaći njegovog brata blizanca Elija. Zapravo, do kraja ostaje nejasno postoje li blizanci uopće ili su Paul i Eli jedna te ista osoba pošto ih nikad ne vidimo zajedno. Eli je evangelički pastor čiji je cilj od Daniela izvući što je moguće više novca za svoju crkvu. Predstavlja se on kao karizmatik sa čudesnim moćima i Danielu je jasno da je on varalica koji je našao svoj način za eksploataciju nepismenih i primitivnih ljudi, a između njih će se stvoriti rivalstvo koje će eksplodirati u Elijevom ponižavanju Daniela.
Naravno da ovaj to neće zaboraviti i godinama će čekati priliku za osvetu, a na njih dvojicu može se gledati i kao na simbole stare, zaostale, predinustrijske Amerike te na simbol moderne, nezasitne, industrijalizirane Amerike kojima je motivacija zapravo istovjetna. Bogaćenje i ostvarivanje vlastitih ciljeva koliko god oni koštali. Dva su to naličja eksploatacije i iskorištavanja svega što im se nađe na putu pa tako i Daniel sina svog kolege nije posvojio iz roditeljskih nagona i osjećaja da pomogne nesretnom dječaku, već zato što je shvatio da će ljudima puno lakše prodati svoju priču ako uz sebe ima nevino dječje lice. Služi se on onim standardnim lažima kakve i danas možemo slušati o prosperitetu i dobrobiti za zajednice koje će doći njegovim poduzetničkim pothvatima, no čovjek je to kojeg ne zanima ničija dobrobit i koji gleda samo sebe.
"Bit će krvi" je jedan od rijetkih filmova kojima je nemoguće pronaći manu. Od sjajnog, dubinski promišljenog, pametnog pa i enigmatičnog scenarija, nadahnute režije, impresivnih glumačkih ostvarenja, maestralne fotografije njegovog tada stalnog DP-a Roberta Elswita (koji je uz Day-Lewisa jedini potvrdio nominaciju za Oscara od njih ukupno osam) te izvrsne glazbe Johnnyja Greenwooda iz Radioheada. Sve je tu savršeno od početka do kraja i premda je to više simbolička umjetnička karakterna studija, nego klasični žanrovski film te traje dobra dva i pol sata, nema tu ni sekunde praznog hoda, nekog viška ili manjka i sve je tu potpuno na mjestu.
Primjedbe
Objavi komentar