U jeku pandemije korone, odmah nakon što je završio prvi Lockdown 2020. godine, troje talijanskih filmaša zaputilo se svojom zemljom s kamerama u rukama. Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher, trojac koji se uz igrane filmove podjednako bavi i dokumentarizmom, uspio je na kraju zaokružiti dokumentarac koji fino hvata duh vremena. Po uzoru na legendarnog Pasolinija koji je nešto slično napravio početkom šezdesetih iz čijeg filma povremeno vidimo isječke, odlučili su oni napraviti serije intervjua s mladim stanovnicima Italije i čuti kakvi su njihovi snovi, nadanja i strahovi u tim sumornim pandemijskim vremenima.
Raštrkali su se Marcello, Munzi i Rohrwacher od sjevera do juga Italije s nekim retro kamerama u rukama i pokušali saznati kako njihovi mladi sunarodnjaci, učenici i studenti vide budućnost. Razgovarali su oni s mladim ljudima iz gradova i iz sela, iz sirotinjskih slamova velikih gradova, studentima prestižnih sveučilišta, a s obzirom na pandemijsko vrijeme, i ne čudi da je gotovo prevladavajući neki osjećaj straha, tjeskobe. Generacije su to koje su odrasle uz društvene mreže i Facebooci, Instagrami i slične govnarije nešto je što je oduvijek uz njih i oni mlađi pogotovo vjerojatno i ne znaju kako je izgledao život prije toga.
Zaista "Futura" koja je premijerno prikazana u redateljskoj večeri festivala u Cannesu ostavlja puno toga za promišljanje jer iako često možemo slušati sve kako se kunu u mlade i puna su im usta priča o mladima, oni osjećaju kao da ih ništa ne pita. Nitko ih ne sluša, njihovo mišljenje je nebitno, a sjetit ćemo se kako su za vrijeme koronakrize upravo mladi bili dežurni krivci jer nisu htjeli sjediti u kućama i proglašavani su djedo i bakoubojicama. Postavljaju tim mladima različitih društvenih struktura, stupnjeva edukacije, ekonomske pozadine i pitanja što za njih predstavlja uspjeh i što za njih znači novac. Što bi oni željeli biti jednom kad odrastu (naravno da većina mladih muškića iz siromašnijih dijelova žele biti nogometaši, a cure kozmetičarke), a bez obzira na njihove pozadine i okolnosti u kojima žive, praktički svima je zajednička tjeskoba, strah, nesigurnost, neizvjesnost, gotovo pa depresija od onoga što ih čeka kasnije u životima. Sjajno "Futura" prikazuje kako živimo u ciničnom svijetu i kako se među ljude uvukla apatija, beznadežnost i osjećaj da se ništa ne može promijeniti.
Primjedbe
Objavi komentar