Ronny Trocker njemački je filmaš rodom sa sjevera Italije koji je i drugim dugometražnim filmom pokazao da je veliki štovatelj Michaela Hanekea. To je već zadnjih godina gotovo pa postalo nevjerojatno, možda i zabrinjavajuće koliko filmaša sa svih strana svijeta pokušava slijediti stil austrijskog majstora, no rijetki u tome uspiju. To baš nije do kraja pošlo za rukom ni Trockeru, čiji "Human Factors" možda i nije hanekeovski po stilu, već je na njegov teren ušao tematikom i zlokobnim ugođajem. Po opisu i po uvodnim sekvencama činilo mi se da bi "Human Factors" mogao biti na tragu "Funny Games" jer se i ovdje čini da su neki provalnici upali u kuću obitelji njemačke više srednje klase.
No, taj će upad u njihovu kuću za odmor negdje u Francuskoj završiti vrlo brzo i sve do kraja neće nam zapravo biti jasno je li se "home invasion" uopće dogodio ili je sve to bilo u glavama stanara. Poslije uvoda, "Human Factors" više će me podsjetiti na jedan drugi Hanekeov film - "Cache" jer čini se kao da ima tu nečeg zlokobnog, podmuklog, skrivenog, neizgovorenom u odnosu između likova. Treći film na koji me djelomično asocirao ovaj film je "Force majeure" Šveđanina Rubena Östlunda jer ostatak obitelji kao da će početi shvaćati da je pater familias kukavica. Prvi dio filma ispričan je upravo iz perspektive Jana (Mark Waschke kojeg se i dalje najbolje sjećamo kao dijaboličnog svećenika iz serije "Dark").
On i njegova supruga Nina (Sabine Timoteo) vlasnici su marketinške kompanije u Njemačkoj, a dok je Nina glavni kreativac, Jan je taj koji se brine za klijente i dogovara poslove. Bez da je to rekao supruzi, Jan je dogovorio da će raditi kampanju kontroverzne populističke desničarske antiimigrantske stranke. Pristao je na to iako su imali dogovor da se nikad neće baviti politikom, no Jan je taj dogovor prekršio jer je očito ponuđeni novac bio jako dobar. S njima su na odmor u kuću u Francuskoj stigla i njihova djeca, tinejdžerica Emma i mlađi sin Max, a sve će poći po zlu kad se Nini učini da im je netko provalio u kuću.
Problem je što provalnike nitko nije vidio, čulo se samo lupanje, Jan u tom trenutku nije bilo u kući, a taman kad je stigao pred ulaz u dvorište i učinilo mu se da se nešto čudnog događa, on je odlučio pričekati da prestane lupanje. Kad konačno stigne u kuću, ostatak obitelji smatrat će da ih je Jan izdao i da ih je uplašio, a tu ključnu situaciju oko provale do kraja ćemo pratiti iz perspektive svih članova obitelji. Pretvara se tako ova misteriozna drama gotovo u puzzle koje treba složiti. Shvaćamo tako da su i otprije postojale neke pukotine među članovima obitelji koje su samo dodatno potencirane upadom, no nažalost bio je "Human Factors" i primjer filma u kojem autor kao da je ostao bez ideje kako to zaključiti pa je stoga ostalo sve tu dosta nedorečeno.
Primjedbe
Objavi komentar