Šest godina nakon što je veliki Robert Altman snimio remek-djelo "Kratki rezovi", epsku dramu s bezbroj likova čije će se sudbine ispreplesti, podjednako veliki američki filmaš Paul Thomas Anderson snimio je naracijski i strukturalno jako sličnu dramu. Samo što je, za mene, "Magnolia" još bolji, kompleksniji, dublji i zaokruženiji film od apsolutnog remek-djela kao što su "Short Cuts". Za mene je "Magnolia" jedan od najsavršenijih filmova koje sam ikada gledao, s idealno pogođenom glumačkom ekipom koja vrvi i zvijezdama poput Toma Cruisea ili Juilanne Moore, ali i nekim ne tako poznatim glumcima koji su kao rođeni za svoje uloge.
Sve je tu savršeno. Od priče, likova i glumaca koji ih interpretiraju pa naravno do Andersonove režije. Teško je opisati kako obožavam ovog čovjeka pa i u nekim njegovim filmovima koji mi se možda i nisu posebno svidjeli (Phantom Thread ili Inherent Vice), nevjerojatno je koliko on izvlači iz svojih glumaca i kako ih savršeno režira. Kako stoji u kratkom opisu "Magnolie", ovu trosatnu psihološku dramu moglo bi se opisati epskim mozaikom o međusobno više ili manje povezanim likovima u potrazi za ljubavlju, oprostom i smislom u kalifornijskom San Fernando Valleyju.
No, podjednako je to film o tuzi, o gubitku, o cjeloživotnoj gorčini, djeci i roditeljima koji su namjerno ili slučajno jedni drugima uništili živote, zatvorenim krugovima iz kojih nema izlaza. Baš kao i "Kratki rezovi", "Magnolia" je također film o slučajnostima, o nevjerojatnim događajima koji se nikada ne bi trebali dogoditi kao što saznajemo odmah u nevjerojatnom uvodu kada nas narator upoznaje s nekim bizarnostima koje su se zaista dogodile, a u njih je jako teško, gotovo nemoguće povjerovati. Pa iako je "Magnolia" film o tužnim, nesretnim, ogorčenim ljudima koji su uvjereni da su njihovi životi promašeni i da za njih nema iskupljenja, Anderson je od naizgled tako teškog i depresivnog sadržaja uspio napraviti trosatni film sjajnog ritma i dinamike koji gledatelja ščepa od prve minute i ne pušta.
Dakako da je "Magnolia" intenzivan, emocijama iznimno nabijen film u kojem se Anderson sjajno pazio na sve detalje i priče svih tih likova uspio je povezati na nevjerojatan način. I ima tu zaista bezbroj likova i paralelnih radnji koji će se međusobno početi spajati nekim slučajnostima. Kako je jedna od glavnih tema filma i okrutnost roditelja prema djeci i sve ono što se kasnije razvilo iz toga, jedan od glavnih likova je pametni klinac Stanley koji je zvijezda kviza u kojima se odrasli natječu protiv djece. Donnie (William H. Macy) je danas odrastao čovjek koji je nekoć bio čudo od djeteta i zvijezda kvizova, a sada je frustirani pijanac u besparici.
Voditelj kviz showa je Jimmy Gator (Philip Baker Hall) koji je upravo saznao da ima još dva mjeseca života, a kćer Claudiu (Melora Walters) nije vidio više od deset godina. Ona je pak ovisnica o kokainu, kojoj će se na vratima zbog dojave o galami pojaviti smotani i sramežljivi policajac (John C. Reilly) te će je on pozvati na spoj. Producent kviza je Earl Partridge (Jason Robards), bogati starac na umoru koji je 30 godina ranije ostavio ženu i tada 12-godišnjeg sina, a on je dana izrastao u motivacijskog govornika i majstora zavođenja Frank Mackey (Tom Cruise u možda i zadnjoj dobroj ulozi). Za umirućeg Earla brine se bolničar (Philip Seymour Hoffman) koji će pokušati kontaktirati njegovog sina kako bi se izmirili prije smrti, a Earlova druga, puno mlađa žena (Julianne Moore) za starog se udala zbog para, no sada dok je on na samrti, shvaća da ga voli i žali što mu je bila nevjerna.
Opisivanje radnje zapravo je tu potpuno bespotrebno i oduzelo bi puno previše vremena i prostora, a u "Magnoliji" sve kao da se vraća na najgori mogući način onima koji su učinili u svojoj prošlosti nešto loše. Grijesi i pogreške iz prošlosti na različite načine izjedaju praktički sve likove i sjajno se sve te priče nadopunjuju i isprepliću da je pravi užitak to gledati. Tu je i genijalna scena u sekvenca u kojoj Anderson čudesno povezuje praktički sve likove, čak i one koji se ne poznaju i koji neće imati veze jedno s drugima, dok jedno za drugim pjevuše "It's Not Going To Stop" Aimee Man, pjesmicu koju vjerojatno ne bih ni primijetio u nekim drugim okolnostima, no tu savršeno paše. "Magnolia" je savršen primjer filmske čarolije, genijalna filmska poslastica u kojoj je profunkcioniralo sve što je autor zamislio i film koji sa svakim novim gledanjem donosi nešto novo.
Primjedbe
Objavi komentar