Godine 1968. sovjetski tenkovi ugušili su praško proljeće, a u neimenovani grad u Čehoslovačkoj neposredno nakon tog strašnog događaja radnju debitantskog filma je smjestio Michal Noheji. I radnja "Okupacije" odvija se tijekom jedne noći u kazalištu nakon premijere predstave o čehoslovačkom junaku II svjetskog rata Juliusu Fučiku. Izvedba koju je došlo pogledati tek nekoliko ljudi i nije nešto posebno, a po završetku predstave u kazališnom bifeu svađaju se glumci, režiser i direktor kazališta. Nitko od njih nije zadovoljan ne samo predstavom, već i situacijom u kojoj se našla njihova zemlja, ali i vlastitim kukavičlukom jer nisu poduzeli baš ništa da bi se usprotivili sovjetskoj okupaciji.
Oni stariji, poput režisera Jindricha (Martin Pechlát) i direktora kazališta (Otakar Brousek) kao da proživljavaju deja-vu jer osjećaju da su se slično ponijeli i četvrt stoljeća ranije kad su ih okupirali nacisti. Svi su oni bijesni, vrijeđaju se međusobno, a dinamiku u muškom društvu pomalo narušava studentica Milada (Antonie Formanová) koja je došla intervjuirati radikalnog režisera Jindricha koji zavarava samog sebe da se kroz kazalište buni protiv poretka dok je zapravo i on pravi konformist. I naravno da je to druženje začinjeno enormnim količinama alkohola, a kao da nije dovoljno što je jedan od glumaca i dalje odjeven u kostim SS-ovca, u bife će upasti pijani ruski časnik (Aleksej Gorbunov).
Ovaj veteran II svjetskog rata s očitim PTSP-om počet će maltretirati čehoslovačke kazalištarce, tjerati ih da piju s njim pod prijetnjom pištoljem, no dočekat će oni svoj trenutak za osvetu. I to kakav! Pokazala se ova crnohumorna drama kao ugodno iznenađenje te je film koji je osvojio tri nagrade u izboru za najbolji češki film godine (scenarij, sporedna glumica i glazba) od ukupno 14 nominacija ujedno i fina subverzivna alegorija. Iako je priča tu fikcionalna, uspio je Noheji tu na izniman način uhvatiti duh vremena, razočaranje među stanovnicima Čehoslovačke koje se iz ogorčenosti, očaja i nemoći da išta učine pretvara u bijes. Tako će i svi ovi likovi od kojih su neki iz opasnosti Praga kad je situacija zakuhala zbrisali negdje u provinciju, podgrijani alkoholnim parama osjetiti da je stiglo vrijeme za neku vrstu bunta pa makar i na simboličnoj razini.
Volim ovakve filmove u kojima se autori poigravaju s patriotskim patosom pa i nekim nacionalnim svetinjama i možda ne toliko ismijavaju iz njih, već ironiziraju i zafrkavaju se na račun situacije koja u to vrijeme sigurno nikome nije bila smiješna. Snimljen je "Okupace" s puno stila i premda se uglavnom odvija u istom interijeru postignuta je fina dinamika. Likovi su zanimljivi i dobri, konfliktni i svi oni se negdje u dubini duše osjećaju poniženo, bijedno i kukavički jer su bez borbe sve te godine dopuštali da ih gaze prvo nacisti, a potom i sovjeti. Film je to koji odiše onim tipičnim češkim humorom pa tako jedan od likova kaže nešto u stilu da su svi oni ništa osim dreka na džonu cipele povijesti, a vidjet ćemo ima li ovo neobično društvance hrabrosti pa i ludosti pokušati promijeniti tijek povijesti barem na nekoj minimalnoj, simboličkoj razini.
Primjedbe
Objavi komentar