Mađarski modernist Benedek Fliegauf čije stvaralaštvo je europska kritika znala uspoređivati s onim što je radio njegov puno poznatiji sunarodnjak Bela Tarr, predstavio se u Berlinu omnibusom sastavljenim od šest priča čiji naziv bismo mogli prevesti kao "Šumo, posvuda te vidim". Film je to zanimljiv i stilski i naracijski čija se radnja uglavnom odvija u interijerima, a snimljen je u dugim, neprekidnim kadrovima tresućom kamerom iz ruke koja kao da potencira osjećaj nemira, nelagode i traume s kojom se susreću svi likovi. "Rengeteg" je film bez jasne naracijske linije u kojem se jedna za drugom nižu scene razgovora i konfrontacije likova kojima je zajedničko da su obilježeni nekim traumatičnim događajem ili traumom.
Sve te priče i svi ti likovi bave se emocijama koje baš i ne želimo osjećati pa se tako scene i teme razgovora vrte oko smrti, fanatizma, neiskrenosti, hipokrizije te lažne i stvarne spritualnosti. Djeluje ovaj film kao zanimljivi eksperiment i svi glumci su na visini zadatka te su razgovori koji obično prerastaju u svađe iznimno intrigantni, filozofski, duboki i pametni. U prvoj priči imamo tako tinejdžericu koja oca krivi za smrt majke, no njegov odgovor na optužbe podjednako je brutalan. Potom imamo priču o ljubomornoj djevojci koja je ljuta na dečka pošto je posudio fotoaparat curi s kojom ju je nekoć prevario, a čini se da je ta djevojka nestala i zato joj ne vraća fotić. Potom imamo svađu partnera s velikom razlikom u godinama, a u četvrtoj se priča vrti oko starijeg tipa, nekadašnjeg ovisnika o heroinu koji sljedećeg dana mora na operaciju koju vrlo vjerojatno neće preživjeti.
Peta, meni i najbolja priča donosi svađu religiozne majke i 14-godišnjeg sina koji je na vjeronauku kažnjen pošto je igrao neke role-playing fantasy igrice. Mama je uvjerena da je to stranputica za sotonizam, a mali i cinični genijalac tako savršeno razotkriva maminu i općenitu kršćansku hipokriziju i zatucanost. U šestoj priči imamo mladića koji pokušava nagovoriti bivšeg plaćenog ubojicu da mu objasni tajne zanate kako bi ubio self-help gurua kojeg smatra odgovornim za smrt djevojke koja je umrla od raka. Umjesto liječenju, 23-godišnja djevojka se odlučila krenuti putem self-helpa i svih onih idiotizama kakve stalno vidimo po internetu u kojima najgori ljudski šljam iskorištava ljudsku patnju za vlastito bogaćenje. Sve ove priče u sebi sadrže neki preokret, iznenađenje ili pravu katarzu te ništa tu nije onako kako se čini na početku razgovora, a pokazao se na kraju ovaj minimalistički film kao sasvim korektan i zanimljiv sadržaj.
Primjedbe
Objavi komentar