Očito ni dobri, pošteni i radišni Japanci nisu imuni na korupciju, kriminal i klijentelizam, a ova šestodijelna Netflixova serija donosi priču o novinarki koja istražuje veliki korupcijski skandal vladajuće klike. Zvuči to jako dobro poznato svima koji živimo na ovim prostorima te nam je složenica vlast + korupcija već postalo nešto na što samo odmahnemo rukom jer takvo je stanje stvari i to se stalno događa. Grabe se zemljišta, poljoprivredna preko noći postaju građevinska, radi se tko što hoće, a sličnim rabotama pribjegla je i vladajuća klika u Japanu. Državno zemljište je prodano ispod cijene, a čini se da je u skandal umješan sam premijer i njegova žena. Tu je i drugi podjednako eksplozivan skandal - drugi političari se istražuju zbog subvencijskih prijevara (tek to zvuči poznato!), a prva koja je nanjušila oba skandala je beskompromisna i nepotkupljiva novinarka Anna Matsuda (Ryoko Yonekura).
U uvodnim scenama Anna na presici rešeta vladine dužnosnike pitanjima, oni se znoje, no ništa konkretno se ne događa. Vidimo i zašto - vlada je angažirala cijeli odred analitičara i kompjuteraša čiji je zadatak skrivanje i zataškavanje, uništavanje dokaza te širenje lažnih vijesti po društvenim mrežama. Angažirane su vojske internet trolova, spina se, laže, zataškava, sve ono kako i inače današnja politika i propaganda funkcioniraju. No, i u tom sustavu očito postoje moralni i pošteni ljudi koji se teško nose sa spoznajom da moraju lagati i prikrivati kriminal, a cijela situacija potpuno će eksplodirati kada jedan činovnik počini samoubojstvo.
Tematski je "The Journalist" bio nekako na tragu velikih novinarskih filmova poput "Svih predsjednikovih ljudi", no iz današnje perspektive djeluje to čak i pomalo banalno jer svijet se dosta promijenio od doba kad su dobri Bernstein i Woodward iskopali Watergate. Na tragu Hoffmana i Redforda iz legendarnog filma je i ova japanska novinarka za koju će se ispostaviti da ima dodatni motiv zašto želi prokazati pokvarenu, korumpiranu vlast. I bez obzira što sve to iz današnje perspektive djeluje pomalo djetinjasto i naivno, funkcionirala je ova priča i više nego dobro dok se nije krenulo patetizirati o tome kako bi se ljudi trebali probuditi i pokrenuti te biti patrioti na način da pokušaju shvatiti na koji način korupcija funkcionira i bore se protiv toga.
Malo mi je to išlo na živce jer ta je utakmica odavno izgubljena i bojim se da tu više nema puno sreće i da su prošla vremena kada su tipovi poput Woodwarda ili Bernsteina mogli mijenjati svijet. Danas bi ih vjerojatno prozvali širiteljima lažnih vijesti, Soroševim plaćenicima, mrziteljima svega američkog, a iz centara moći prema njima bi bile pokrenute kampanje sramoćenja i pokušavalo bih ih se prikazati da sve to čine iz nekih svojih interesa ili za nekog drugog. Sve to doživjet će i novinarka iz ove mini-serije koja će se naći na udaru vladajuće klike te je čak kvalitetno prikazano kako to može izgledati kada se netko nađe na ciljniku moći.
Primjedbe
Objavi komentar