U završnom dijelu "trilogije rada" ponovno su udružili snage odlični francuski filmaš Stephane Brize i podjednako maestralni glumac Vincent Lindon. Nakon što je prethodno bio nezaposlen i u grozničavoj potrazi za poslom u "The Measure of a Man" pa šef sindikata u tvornici koja otpušta radnike u "At War", Lindon se sada našao na drugoj strani. Sada je on direktor tvornice koja posluje u sklopu međunarodne korporacije sa sjedištem u Americi i sada je on taj koji je dobio zadatak da mora dijeliti otkaze. Bio je "Un autre monde" ili "Another World" izvrstan završetak neformalne i iznimne trilogije kojom je Brize sjajno zaokružio priču o životu i radu u Francuskoj.
Iako je Francuska poznata kao zemlja moćnih sindikata te svako malo vidimo na vijestima tamošnje ogromne prosvjede u kojima se radnici bore za svoja prava, jasno da ni ona nije zaobiđena pravila moderne tržišne ekonomije. Tog ciničnog sustava u kojem vrijednost tvrtke nerijetko raste ovisno o broju otpuštenih radnika, a što veći broj ljudi bačenih na ulicu, za upravu obično znači i veće bonuse i nagrade na kraju godine. Philippe je čovjek u pedesetim godinama koji je za svoju tvrtku očito dao sve. U uvodnim scenama vidimo ga tako kako sa suprugom Anne (Sandrine Kiberlain koja je jako zanimljiv izbor za ovu ulogu jer je i u stvarnosti bivša Lindonova žena) u društvu odvjetnika dogovara uvjete rastave braka.
Tridesetak godina zajedničkog života svelo se na nabrajanje i podjelu imovine, a ubrzo shvaćamo koji je razlog raspada braka. Anne je dozlogrdilo što njenog muža nikad nema, što stalno radi i nema vremena za obitelj što je, vidjet ćemo malo kasnije, imalo ozbiljne posljedice po njihovog sina studenta koji je završio u psihijatrijskoj ustanovi. Izračunavaju se Philippeovi prihodi svih tih godina, zajednička imovina, koliko je Anne izgubila svih tih godina jer je pratila muža i sve što ide u tim mučnim brakorazvodnim parnicama. A potom selimo u Philippeovu svakodnevnu realnost i razloge zbog kojih mu se raspala obitelj.
On je direktor jedne od francuskih tvornica kompanije sa sjedištem u Americi i na sastanku uprave dobija zadatak da svaka francuska tvornica mora otpustiti deset posta radnika. Njegovi nadređeni bespogovorno prihvaćaju zahtjeve američkog CEO-a, a Philippe plan iznosi šefovima svih odjela u svojoj tvornici koji su bijesni jer su ljudi ionako prerastegnuti i već sada jedva mogu ispuniti megalomanske zahtjeve s vrha. Ni Philippe, ni njegovi kolege direktori ostalih francuskih tvornica nisu oduševljeni naredbom, tim više jer su i prije nekoliko godina morali otpuštati ljude i tada ih se uvjeravalo da je to zadnji put. No, dioničarima očito nikada dosta, a najjednostavnije je optuštati ljude jer radnici su za njih obično samo brojevi.
Za Philippea ti ljudi baš i nisu brojevi jer sve on njih poznaje i pred njim je nimalo laka odluka i morat će si postaviti sigurnost je li spreman žrtvovati vlastiti komfor, sigurnost, kvalitetan život s unosnim bonusima i nagradama na kraju godine. I dogodit će s to točno u situaciji kada on kao da propitkuje svoj život i kao da počinje uviđati gdje ga je dovela predanost poslu, izgaranje, prerađenost. Pokušava on pronaći neka druga rješenja koja bi mogla zamijeniti otpuštanja i nada se da će prvo njegovi kolege prihvatiti plan koji je osmislio, a potom i uprava. No, od početka je jasno da je sve to samozavaravanje i uzaludni pokušaji spašavanja radnih mjesta kojima nema spasa, bit će za njega i svojevrsni pokušaj iskupljenja i nadomjestak za spašavanje obitelji koja se raspala i koje više nema.
Premijerno je ova uzbudljiva, dinamična i intenzivna drama imala u glavnom programu festivala u Veneciji i zaista je na kvalitetan način Brize zaokružio temu koju je gotovo pa u dokumentarističkom stilu obrađivao u prethodna dva filma. Tematiku rada i radnih mjesta u današnjoj poodmakloj fazi korporativnog kapitalizma, globaliziranog gospodarstva u kojem su ljudi potrošna i lako zamijenjiva roba. Sjajna je to psihološka drama koja prikazuje drugu stranu medalje u odnosu na prethodna dva filma i donosi cjelokupnu sliku užasavajućeg sustava koji melje i nimalo mu nije stalo do čovjeka.
Primjedbe
Objavi komentar