Neobičnim hibridom igranog i dokumentarnog filma u glavnom programu festivala u Veneciji predstavio se Michelangelo Frammantino. I ne samo predstavio, osvojio je on za "Il buco" ili "Rupu" i posebnu nagradu žirija, a iako od prve do zadnje scene ovaj film izgleda kao da je dokumentarac, ipak je riječ o igranom filmu. U ljeto 1961. godine talijanski speleolozi su na samom jugu Italije, u kršnim predjelima regije Kalabrije pronašli više od 700 metara duboku rupu u zemlji. Danas se zna da je ta rupa koja se nalazi u području planinskog masiva Pollino treća po dubini takva poznata rupa, a Frammantino je u svom filmu odlučio prikazati kako je to izgledalo prije više od 60 godina kada su se speleolozi prvi puta spustili do dna rupe.
Pronašao je tako on 12 mladih speleologa koji su se s opremom starom šest desetljeća krenuli spuštati u rupu tragom svojih prethodnika. Pa iako je "Il buco" nominalno igrani film, stilski i tehnički više on nalikuje na dokumentarac jer hvata tu kamera široke kadrove netaknute prirode koja zaista oduzima dah. Krški predjeli s bijelim stijenama koje se ističu usred zelenih livada i pašnjaka po kojima i dalje bauljaju kravice, a čuvaju ih ljudi koje bismo mogli zamisliti na istom mjestu i prije stotinu ili dvije stotine godina. I usred livade ta misteriozna rupa koja kao oko iz zemlje gleda na sve koji joj se približe i s kojom su lokalci živjeli stoljećima.
U uvodu nudi Frammantino i društvenu pozadinu i okolnosti vremena pa dok u kratkoj dokumentarnoj snimci vidimo kako se u Italiji gradi tada najveći neboder u Europi, krajnji jug zemlje kao da je drugi planet. Ljudi ondje žive kao što su živjeli nekoć, tradicionalnim načinom života i duh modernosti kao da ih nije dodirnuo početkom šezdesetih. Kao kontrast speleolozima koji se spuštaju u rupu i pokušavaju stići do njenog kraja, tu je i stari čuvar krava koji iz daljine promatra što se to događa i kakvi su to čudni ljudi stigli u njihovu rupu. Bio je "The Hole" iznimno neobičan, egzotičan, opservacijski i kontemplantivan film u kojem gotovo i nema dijaloga, a umjesto čovjeka glavni protagonist ovdje je zaista priroda.
Primjedbe
Objavi komentar