Potpuno neočekivano filmsko iznenađenje stiže nam iz francuskog dijela Švicarske. Emotivna, potresna i dirljiva drama o djevojkama i djevojčicama iz doma za nezbrinutu djecu koja je ujedno i svojevrsna sigurna kuća za mlade u problemima, mogla bi se dijelom opisati i kao švicarski "Kids", no to ne bi bilo do kraja precizno. "La mif" odnosno "Obitelj" je sjajna problemska drama u kojoj samouki švicarski filmaš Fred Baillif sjajno zaokružuje priču i donosi nam je iz perspektive svih djevojaka koje su smještene u domu, a na kraju i iz perspektive ravnateljice koja je i sama doživjela obiteljsku tragediju jer joj se kćer ubila i upravo se ona vratila na posao nakon dužeg bolovanja.
I odmah je susreću problemi jer je jedna od socijalnih radnica tijekom noći uhvatila u seksu buntovnu 17-godišnju Audrey iz čije perspektive u početku pratimo priču, sa 14-godišnjim klincem. Odmah je pozvana policija, postoji opasnost da će se dom zatvoriti i da će izgubiti donacije, a dok se čeka konačna odluka, pretvoren je dom u ustanovu u kojoj će biti smještene samo djevojčice i djevojke. I dok prelazimo iz jedne u drugu priču ispričanu iz perspektivu neke od tih djevojaka, polako se stvara mozaik i saznajemo zašto su one uopće završile tamo. Naracijski je to izvedeno sjajno jer djeluje to pomalo eliptično i pojedine situacije pratimo u nekoliko navrata, ali iznesene iz raznih perspektiva.
Djeluje sve to nevjerojatno autentično, na trenutke gotovo kao jedan od onih opservacijskih dokumentaraca u kojima redatelj kao da se ne miješa u priču, već samo prati razvoj događaja. Na taj naturalistički dojam dakako utječe i kamera iz ruke kojom je snimljen film, a iako pretpostavljam da su sve te cure koje su utjelovile djevojke iz doma neprofesionalke jer svima njima je to prvo glumačko iskustvo, sve one djeluju tako uvjerljivo, autentično, stvarno. Kad shvatimo što se to događalo u njihovim životima, odmah nam je i jasnije zašto su tako nesretne, divlje, bijesne, ogorčene, osjetljive i buntovne. Zašto provociraju i izazivaju sve oko sebe, inate se i stvaraju probleme iako su obično svjesne da ono što rade nije dobro.
I naziv filma nije tu slučajno odabran jer shvatit ćemo da su te djevojke jedne drugima zaista jedina obitelj, a vidimo i kako to nije nimalo lak ni ugodan posao za sve te socijalne radnike. Moraju oni biti bliski s korisnicama, kao svojevrsni nadomjestak za pravu obitelj, no opet ne prebliski i pokušati ih pripremiti za život koji ih čeka kada napune 18 i moraju postati samostalne. Ujedno je to i problemski film jer "La mif" pokazuje kako sustav nerijetko uopće nema sluha za ono što se događa i problemi se rješavaju obično na birokratski način, kruto i strogo, bez sagledavanja i ulaženja u meritus.
Kako uopće pomoći takvim mladim ljudima koji su svaki na svoj način oštećeni i traumatizirani zbog svega što su proživjeli i nerijetko tragičnih i šokantnih sudbina koje su imali, pitanje je svih pitanja. Vidimo i kako se djelatnici često moraju zapitati je li sve ono što rade uzalud i imali njihov trud ikakvog smisla i učinka jer nerijetko se događa suprotno od onog što bi trebalo. Bio je to iznimno kompleksan, duboko promišljen i kvalitetan film koji je bio i švicarski kandidat za Oscara, dok je na festivalu u Berlinu osvojio nagradu za najbolji film za mlade.
Primjedbe
Objavi komentar