Nije rijetkost da na početku nekog filma autori odluče staviti neki citat koji može imati više ili manje veze s pričom. Rijetkost je da se neki takav citat pojavi negdje oko polovice, a točno to je u ovoj brutalnoj crnoj komediji izveo francuski režiser Jean-Christophe Meurisse. I nakon trenutka kada na ekranu pročitamo citat talijanskog filozofa, marksističkog teoretičara i možda najžešćeg Mussolinijevog kritičara što ga je stajalo i glave, Antonia Gramscija, ovo pravo iznenađenje od filma kao da će doživjeti potpuni rez. "Stari svijet umire, a dok se novi pokušava stvoriti, vrijeme je za čudovišta", kaže Gramscijev citat i nakon toga "Krvave naranče" zaista se počinje pretvarati u pravo filmsko čudovište.
Anarhičnu crnu komediju, bolesnu i brutalnu satiru koja je i prije tog šokantnog prijelaza bila iznimno cinična, no smjer u kojem je Meurisse odveo ovaj film potpuno je izvan pameti i izvan svih predviđanja. Volim filmove koji me potpuno šokiraju, iznenade i kad iznenada shvatim da sam i nakon završetka, dok ide odjavna špica i slova kod kojih obično stišćem stop, i dalje prikovan za ekran te pokušavam apsorbirati ono što sam upravo vidio. "Oranges sanguines" ili "Bloody Oranges" bio je jedan od upravo takvih filmova, šokantna i brutalna satira koja je s razlogom prikazana u ponoćnom programu festivala u Cannesu.
Od početka film kreće pomalo nepristojno i politički nekorektno, bezobrazno i divlje pa u uvodnoj sceni pratimo tako žiri nekakvog plesnog natjecanja dok se prepiru oko toga koji će par upasti u završni krug natjecanju. Među natjecateljima je i stari bračni par (Lorella Cravotta i Olivier Saladin) koji ima poseban motiv za pobjedu. Nalaze se oni pred bakrotom i banka samo što im nije sjela na kuću, a nadaju se trijumfu jer je glavna nagrada novi auto čijom prodajom žele namaknuti gotovo polovicu duga. U drugoj priči pratimo sudbinu antipatičnog i ljigavog ministra financija (Christophe Paou) koji se nalazi pred velikom aferom jer novinari su otkrili da je izbjegao plaćati porez i sakrio pare na offshore računima.
U trećoj priči pratimo 16-godišnjakinju (Lilith Grasmug) koja se sprema za party na kojem planira izgubiti nevinost, a sve te naizgled nepovezane priče povezat će odvjetnik (Alexandre Steiger), sin para plesača i poznanik arogantnog i pohlepnog ministra koji se grozničavo želi uspeti na društvenoj ljestvici, no kao da nije do kraja isklesan da bi bio baš takvo ljudsko smeće. Osim njega, cijelu priču će na šokantan način spojiti i jedan potpuni manijak koji će imati itekakav utjecaj na živote mnogih likova. Iako je Meurisseva očita intencija, između ostalog, i šokiranje gledatelja, bio je ovaj film iznimna i brutalna satira na francusko društvo, tamošnji klasni sustav, strukture i zaštićene elite koja će se naći u iznimno gadnoj situaciji.
Pretpostavljam da će sve ono što će se ovdje dogoditi biti previše za mnoge jer ima tu eksplicitnog, divljeg i šokantnog nasilja nakon što iz boce budu puštena Gramscijeva čudovišta. No, i prije toga Meurisse uspijeva izgraditi jeziv prikaz društva u kojem, recimo, stari roditelji ne žele djecu zamarati financijskim problemima. Ili je 16-godišnjakinja pod pritiskom da što prije ostane bez djevičanstva. Posebno je upečatljiva scena u kojoj korumpirani i arogantni ministar s užim kabinetom raspravlja o mjerama štednje i na koji način i na kome rezati, a lakoća kojom to čine ne samo da djeluje užasavajuće cinično da čovjek povjeruje da slični sastanci i u stvarnosti izgledaju slično.
Bio je "Oranges sanguines" tek drugi Meurisseov film nakon podjednako divlje crne komedije "Apnee", a ovaj prvenstveno kazališni redatelj snimio je iznimno efektnu crnu komediju, brutalnu i šokantnu satiru koja na trenutke može djelovati pulpovski. Kad dođe noć i čudovišta izgmižu, to nasilje u početku možda i djeluje smiješno, no vrlo brzo više nam i nije do smijeha. Uspio je Meurisse efektno i bolno cinično zaokružiti cijelu ovu fino osmišljenu i dubinski uznemirujuću društvenu satiru u kojoj, vidjet ćemo, zaštićenih nema. No, to, naravno, ne znači da su svi u istoj poziciji.
Primjedbe
Objavi komentar