Irska je kroz povijest bila jedna od zemalja poznatih po emigraciji. Bezbrojni Irci kroz povijest su zbog gladi, rata, siromaštva ili drugih ne baš sretnih okolnosti napuštali rodnu zemlju i selili uglavnom prema Americi, a sada je ista ta Irska postala zemlja imigracije. Zemlja u kojoj sreću pokušavaju pronaći ljudi sa svih strana svijeta, a u ovoj realističnoj i potresnoj drami Franka Berrya (vrlo dobar prethodni film Michael Inside) vidimo kako to baš i ne ide tako lako. Barem ne za sve, što vidimo na primjeru azilantice iz Nigerije Aishe Osagie (Letitia Wright) koja se pokušava izboriti za stalni boravak u Irskoj.
Pobjegla je ona iz Nigerije nakon što su u njeno selo jedne noći banuli tipovi kojima je njen otac bio dužan novac. Stari se zadužio kako bi Aisha mogla studirati, dug nije mogao vratiti na vrijeme, a za kaznu su i njega i Aishinog brata nigerijski kamatari ubili. Aisha i majka uspjele su pobjeći u Lagos, Aisha je platila krijumčare koji su je odvezli do Irske gdje je zatražila azil, a dok čeka na odobrenje, radi ona kao kozmetičarka. No, dok ne dobije azil, živi ona u prihvatilištu za azilante koje izgleda nešto između zatvora i studentskog doma. Djelatnici se prema korisnicima ponašaju dosta osorno, prijezirno, nerijetko ih maltretiraju, ni ne pokušavajući shvatiti njihovu poziciju.
I bez obzira bili za ili protiv imigracije, obično su to tragične sudbine, ljudi koji su doživjeli nezamislive traume, a u ovoj problemskoj i realističnoj drami vidimo kako su oni stisnuti krutim birokratskim sustavom kojeg previše ne zamaraju njihovi problemi. O tragedijama i traumama koje je doživjela u Nigeriji Aisha ne želi govoriti, no s vremenom će se ona zbližiti sa zaštitarom u azilantskom centru, Conorom (Josh O'Connor) koji je također imao ozbiljnih životnih problema i bio je neko vrijeme u zatvoru. Koliko je sustav prema Aishi i osobama poput nje okrutan, tako će i odnos između nje i Conora biti nježan, topao, bez obzira što se ova mlada Nigerijka nikako ne uspijeva otvoriti i progovoriti o traumama koje je proživjela i koje nitko ne može razumijeti.
Pomalo je šokantno što joj i svi odvjetnici i aktivisti koji joj pomažu u ishođenju azila sugeriraju da što slikovitije i što "sočnije" priča o onome što joj se dogodilo u Nigeriji, pretpostavljajući iz iskustva da će joj to pomoći oko pozitivnog ishoda za azil. No, gledatelj shvaća da Aishi i samo prisjećanje na sve to stvara traume i da ona želi početi ispočetka u novoj zemlji gdje joj život nije ugrožen i gdje ne mora strahovati da će joj netko usred noći banuti u stan i ubiti je. Film je to koji se na empatičan, humanistički način bavi tematikom azilanata i scenarij za "Aishu" Berry je napisao prema jednom stvarnom slučaju koji se našao na stolu irskog ministarstva pravosuđa.
Primjedbe
Objavi komentar