Već prvim filmom koji je snimio (Girl), mladi belgijski scenarist i redatelj Lukas Dhont (rođen 1991.) postao je miljenik europske kritike, a taj status potvrdio je i sljedećim filmom. "Close" je impresivna, intimistička drama u kojoj se Dhont opet bavi mladim ljudima, a dok je "Girl" bila drama snimljena po istinitim događajima o djevojčici zarobljenoj u tijelu dječaka koja želi biti balerina, sada se on bavi tematikom prijateljstva na prijelazu iz dječaštva u adolescenciju. Leo (izvanredni debitant Eden Dambrine bio je nominiran za europskog glumca godine) i Remi (Gustaw De Waele) su 13-godišnjaci koji su nerazdvojni. Najbolji su oni prijatelji od malena i bliski su kao braća. Konstantno su oni skupa zbog čega ih i u školi zadirkuju da među njima ima nešto više od prijateljstva.
Pomalo zabrinut što će školski kolege o njima misliti i iziritiran stalnim zadirkivanjima, Leo će se polako početi udaljavati od Remija. Brzo će se on uklopiti u novo društvo i pronaći novu ekipu dok će senzibilniji i osjetljiviji Remi patiti zbog toga i neće moći shvatiti zašto se Leo odjednom tako hladno ponaša prema njemu. I sve će to voditi prema velikoj tragediji poslije koje će Leo početi propitkivati svoje ponašanje i počet će ga progoniti osjećaj krivnje. I očito je da je Dhont slijednik svojih slavnih sunarodnjaka braće Dardenne koji su se također proslavili snimajući slične intimističke, realistične i emotivne drame u kojima su često u prvom planu bili problemi mladih.
I Dhont se priklanja naturalističkom pristupu i sve tu djeluje itekako realistično, stvarno, no opet stilizirano, nježno, empatično i zaista gledatelj može tu promatrati svijet kroz Leove oči. Kroz oči dječaka koji prolazi psihofizičku transformaciju i ulazi u pubertet, pokušava pronaći vlastiti identitet i izboriti se za svoje mjesto u društvu. Pokušava se on uklopiti, prilagoditi, a ako je potrebno počet će se on ponašati potpuno drukčije od onoga što je za njega do jučer bilo prirodno. Film je to snažnih emocija, dirljiv, emotivan, a opet snimljen tako zanimljivo i originalno.
Kamera je gotovo stalno tu u pokretu i prati ona dječake dok voze bicikle preko zelenih belgijskih polja do škole ili dok se utkruju. U prvom planu često su tu lica, a Dhont je još jednom fantastično odradio casting i odabrao klince koji izvanredno znaju prenijeti traženu emociju iako je obojici mladaca bilo to prvo filmsko iskustvo. Gledatelj iz pogleda, geste, iz izraza lica može tu zaključiti kako se oni osjećaju u kojem trenutku i jednako koliko je "Close" dirljiv i emotivan gotovo lirski film koji izbjegava upadanje u melodramu, majstorska je to drama koja i vizualno ostavlja snažan dojam. Kako se godišnja doba mijenjaju iz ljeta preko jeseni do zime, tako se mijenja i ugođaj filma, a Dhontov film ne samo da je među pet filmova nominiranih za Oscara izvan engleskog govornog područja, već je bio nominiran i za Zlatni globus, osvojio je veliku nagradu žirija u Cannesu, a imao je i četiri nominacije u izboru za europski film godine (film, režija, scenarij i glavni glumac).
Primjedbe
Objavi komentar