Danski vizionar Nicolas Winding Refn (trilogija Pusher, Valhalla Rising, Drive, Neon Demon, Too Old To Die Young) potpuno je otpustio kočnice u seriji koju je za Netflix snimio u Danskoj. "Copenhagen Cowboy" nešto je najluđe što ćete ove godine vidjeti na televiziji, divlja serija koju je žanrovski gotovo nemoguće odrediti i nakon koje mi je zapravo trebalo neko vrijeme da zapravo shvatim što sam to pogledao. Refn nastavlja sa stilom koji je zacrtao u "Drive" i nastavio sa sljedećim filmovima i serijama i ne odustaje od svog idiosinkratskog, prepoznatljivog stila koji se odlikuje neonskim blještavilom, gotovo giallo baroknim stilom, sporim tempom i brutalnim nasiljem često snimljenim u slow-motionu.
Čovjek je defitnivno uspio stvoriti svoj prepoznatljivi stil koji je unikatan i poseban te je za neke on vizionar i nenadmašni majstor dok je za neke ono što Refn radi čisto pozerstvo. Iako je "Copenhagen Cowboy" nominalno stilizirani, blještavi neo-noirovski triler čija se radnja odvija u kriminalnom podzemlju glavnog grada Danske, prije bih to opisao kao avangardnu, nihilističku fantaziju koja je tematski i svojevrsni odgovor na Tarantinovog "Kill Billa". Od samog početka to je potpuno uvrnuto, divlje, ušminkano s neonski plavom, crvenom i ružičastom bojom koje prevladavaju, a dodatni ugođaj svemu da je i ponovno odlični score njegovog stalnog skladateljskog suradnika Cliffa Martineza.
"Copenhagen Cowboy" je ujedno i njegov najgroteskniji sadržaj do sada, a čini mi se kao da mu je i dalje vječni uzor David Lynch i njegovo apsurdističko savršenstvo "Twin Peaks". Ponovno tu imamo misterioznog glavnog junaka, bolje rečeno junakinju za koju nam uopće nije jasno tko je ona i što to ona predstavlja. Ponovno je to šutljiva osoba koja teškom mukom izgovara rečenice, a sitna i krhka Miu (Angela Bundalović) u plavoj trenirci koja stoički prolazi kroz sve, potpuni je kontrast u odnosu na sve te nabildane i kršne gangstere s kojima će se susresti. Odmah na početku ona će završiti kod matrijarhinje srpskog klana Roselle koja ju je iznajmila pošto Miu navodno donosi sreću.
Ona je nešto kao sretni medaljon u tom kriminalnom podzemlju koje više izgleda kao suluda vizija pakla, nego stvarni svijet, a Rosella vjeruje da će joj Miu pomoći da zatrudni iako gospođa izgleda kao da ima bar šezdeset godina. Potom će Miu završiti kod albanskih mafijaša pa kod kineskih gangstera te će preko sumnjivog odvjetnika Miroslava (Zlatko Burić) dobiti angažman u lokalnoj, danskoj kriminalnoj organizaciji. No, svi ti kriminalci djeluju kao potpuni amateri u odnosu na dansku obitelj koja živi u velebnom dvorcu i bavi se uzgojem svinja, a usput su sadistički ubojice i potpuni manijaci. Zapravo, nitko u ovoj seriji nije normalan i donosi Refn nihilističku, nadrealnu viziju svijeta, a "Copenhagen Cowboy" je pravi udarac za osjetila.
Bila je to potpuno poremećena i nenormalna odiseja podzemljem koja bi se trebala nastaviti i u drugoj sezoni, no pitanje je hoće li Refn od Netflixa dobiti zeleno svjetlo za nastavak svog igranja. Teško je "Copenhagen Cowboy" usporediti s bilo čim drugim, osim naravno onoga što je snimio sam Refn i definitivno je to prava vizualna poslastica. Genijalni su tu kadrovi u kojima kamera kruži obično brižno i pažljivo uređenim prostorom i fascinantno je kako tu Refn pazi na svaki najmanji detalj. Ovo je prava avangarda i zapravo je dosta nevjerojatno da je netko dao novac za snimanje serije koja kao da nije s ovog svijeta i koja se ni po čemu ne uklapa u prosječni sadržaj Netflixa.Vidjet ćemo hoće li Refn dobiti priliku za razvijanje ove priče koja ni izbliza nije završena, već na kraju sve to postaje još luđe i nadrealnije.
Primjedbe
Objavi komentar