Filmovi u kojima su glavni likovi životinje obično su namijenjeni djeci, no poljski veteran Jerzy Skolimowski autor je koji baš i ne radi filmove za djecu. Iako je glavni lik "EO" jedan magarac, ova avangardna, stilizirana alegorijska pustolovna drama o putovanju jednog mage današnjom Poljskom, sve je samo ne film za djecu. Poetičan je to i umjetnički, u rijetkim trenucima duhovit, u češćima tužan, film o svijetu gledanim iz oči jednog magarca koji nudi puno toga za promišljanje. Inspiraciju je Skolimowski pronašao u filmu "Au Hasard Balthazar" francuskog modernista Roberta Bressona iz 1966. godine u kojem je također glavni protagonist magarac koji mijenja vlasnike, a oni se prema njemu uglavnom baš ne ponašaju najljepše.
Jer magarac je ionako životinja koja je navikla na patnju, na trpljenje, na težak život i fizički rad. I tek poneku mrkvu kao nagradu. Eo, simpatični sivi magarac kojeg je ukupno odglumio šest tih divnih životinja, nije imao bogznakakav život ni u cirkusu gdje je povremeno radio uz trenericu Kasandru (Sandra Drzymalska). I već taj start filma je snimljen u avangardnom stilu, ekspresionistički, uz blještave boje, stroboskopska svjetla, a vizualna upečatljivost jedna je i odlika tog filma. Pa iako je bio cirkuska atrakcija, život uz Kasandru zasigurno je bio pjesma u odnosu na ono što će slijediti kada se cirkus zatvori nakon prosvjeda aktivista za prava životinja.
Završavat će tijekom svoje odiseje uglavnom kod loših i još gorih ljudi, a bez brige nije to ni jedan od onih patetičnih srcedrapateljskih filmova o životinjama, uglavnom psima, koji prolaze brojne prepreke, kroče stotinama i tisućama kilometara da bi stigli do svojih vlasnika. Mogao bi se "EO" opisati i kao seriju neobičnih vinjeta o današnjoj Poljskoj i tamošnjim ljudima, no nije to samo priča o Poljskoj, već je to nešto univerzalno i mogao je Skolimowski radnju smjestiti u bilo koju europsku pa i svjetsku državu. Završavat će tako EO u društvu nogometnih navijača, umalo će završiti u kobasicama, u šinteraju, a sjajno Skolimowski tu postiže dojam da gledatelj zaista na svijet gleda kroz oči tog nesretnog magarca. Iako sve što ćemo vidjeti u "EO" definitivno nije lijepo, vizualno je to upečatljiv film, poetičan, visokoestetiziran u kojem se pazilo na svaki i najmanji detalj, dojmljiva filozofska drama na kraju nominirana i za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.
Primjedbe
Objavi komentar