Michel Hazanavicius francuski je filmaš podrijetlom iz Litve kojeg i dalje najbolje znamo po neočekivanom dobitniku Oscara za najbolji film 2011. godine, "The Artistu". Ta crno-bijela komedija snimljena u tehnici nijemog filma donijela mu je i Oscara za najboljeg režisera, no od tada nije on ponovio ni približan uspjeh. To naravno ne znači da Hazanavicius nije sposoban i vješt režiser, a to je potvrdio u horor komediji koja je zapravo remake urnebesnog japanskog filma "One Cut of the Dead". Na tu ludu zombi komediju slučajno sam naletio prije nekoliko godina i mikrobudžetni film Shinichira Uede bio je pravo otkriće, nevjerojatno inovativan i majstorski snimljen film koji je s budžetom od 25 tisuća dolara došao do zarade veće od 30 milijuna.
Bio je to film o snimanju niskobudžetnog filma o zombijima tijekom kojeg se zapravo pojave zombiji i počnu proganjati filmsku ekipu, a Hazanavicius se odlučio držati istog tog koncepta. I njegov "Coupez!" ili "Final Cut" podijeljen je u tri segmenta, a sada je to remake o snimanju remakea japanskog filma o zombijima na kojem se stvarno pojave zombiji. I opet je to vrhunska zafrkancija, prvoklasna zabava koja na prvu djeluje kao gerilski niskobudžetni film, no do kraja ćemo shvatiti da ništa tu nije gerilski i sve je tu iznimno promišljeno i posloženo. Iako možda tako i ne izgleda.
U prvom dijelu u jednom, neprekinutom kadru pratimo tako snimanje filma. Prvih tridesetak minuta smo na setu trash filma o zombijima koji snima Remi (Romain Duris), a kad taj dio završi, selimo nekoliko mjeseci u prošlost i vidimo kako je isti taj Remi prihvatio ponudu da će u kratkom roku snimiti brzi, jeftini horor film koji će se izravno streamti na nekoj platformi. Pristao je režiser čija se karijera baš i ne bi mogla nazvati uspješnom na taj eksperiment i pratimo potom predprodukcijske i produkcijske probleme i poteškoće u nastanku remakea japanske uspješnice koje od njega traže japanski producenti. No, kada dođe vrijeme samog snimanja, sve će se pretvoriti u potpuni kaos i u posljednjem i najzabavnijem segmentu pratimo kako je zapravo izgledalo snimanje filma sa samog početka.
Pa iako možda ovaj koncept zvuči ne samo komplicirano, već i potpuno bedasto, ponovno je ideja koju je osmislio Japanac Ueda sjajno profunkcionirala. I baš kao što je "The Artist" bio posveta starom, nijemom filmu i načinu na koji su se tada snimali filmovi, "Final Cut" je također posveta filmskom stvaralaštvu, tehnici i zafrkavanje na račun onoga što film zapravo jest. A to je stvaranje privida, fikcije, imitiranje života čija je zadaća nagnati gledatelja da povjeruje u ono što vidi na ekranu iako mu je vjerojatno sasvim jasno da je ono što gleda režirano i glumljeno. Sjajno se Hazanavicius snašao u tom gotovo pa eksperimentalnom filmu, horor komediji tijekom koje zapravo i shvaćamo kako izgleda samo snimanje jednog takvog filma.
Primjedbe
Objavi komentar