Pjesma "Hallelujah" Leonarda Cohena jedna je od najpoznatijih pjesama nastalih u posljednjih pola stoljeća. Pjesma je to koja gotovo pa ima status himne, pjesma koja ima u sebi nešto što nije s ovog svijeta i pjesma u kojoj je Cohen savršeno uspio pogoditi i ispremiješati duhovno i svjetovno. Dokumentarac koji su zajedno snimili Daniel Geller i Dayna Goldfinger nije klasični biografski dokumentarac, već je to podjednako film o samoj pjesmi, koliko i o njenom autoru. Režiseri filma su od Cohena prije njegove smrti krajem 2016. godine dobili na uvid i korištenje njegove brojne bilježnice, zapise i tekstove koje je s godinama stvarao, a posebno ih je fascinirala sudbine njegove danas i najpoznatije pjesme.
Pjesme koju je pisao gotovo sedam godina i pjesme koju nikako nije uspijevao završiti te je s vremenom napisao čak 180 strofa "Halleluje" prije nego što ju je konačno snimio 1984. za album "Various Positions". Album koji je potom njegov izdavač Columbia Records odbio objaviti i album je potom objavljen kod nekog nezavisnog izdavača i praktički nitko za njega i nije čuo. No, kao što je danas poznato, "Hallelujah" je u međuvremenu uspjela pronaći put do srca publike, a uspjela je djelomično i zahvaljujući činjenici da su je praktički odmah počeli izvoditi i drugi glazbenici poput Boba Dylana, Johna Calea ili Jeffa Buckleyja.
Pričaju tako brojni sugovornici u filmu da dugo vremena uopće i nisu znali da je to zapravo Cohenova pjesma, a sam Cohen kojeg čujemo kroz audizapise intervjua s novinarom Rolling Stonea, bio je potpuno slomljen kad mu je odbijen album. Pričaju o tom vremenu i francuska fotografkinja Dominique Issermann koja je u tom razdoblju živjela s njim, Cohenov aranžer i producent John Lissauer koji je s Cohenom radio tijekom sedamdesetih da bi ovaj potom jednostavno nestao. I nazvao ga nakon osam godina da zajedno rade na albumu koji je, tvrdi, bio fantastičan te je bio podjednako šokiran kad ga je Columbia odbila.
Priča sam Cohen dijelom i od kuda mu ideja za tu pjesmu i kako se u njoj podjednako reflektira njegovo židovsko nasljeđe, spiritualnost, duhovnost i seksualnost te kako nikako nije bio zadovoljan tekstovima. Kako je ta pjesma prepuna simbolike, prava zagonetka s bezbrojnim verzijama u kojima je tijekom nastupa često mijenjao tekst i koja ga je proganjala sve dok konačno nije uspio dostići traženo savršenstvo. Priča Cohen o samom nastanku pjesama i kako je to obično bio dugotrajan proces dok bi njegov prijatelj Bob Dylan hit napisao za 15 minuta na zadnjem sjedištu taksija. Kad bih znao odakle pjesme dolaze, češće bih išao po njih, ističe Cohen u jednoj situaciji, a sjajan je to film o jednom velikom čovjeku, pjesniku i glabeniku te pjesmi koja ostaje za sva vremena.
Primjedbe
Objavi komentar