Antički grčki mit o Orfeju i Euridici vjerojatno je poznat i onima koji imaju završena tek četiri razreda osnovne škole, a legenda o mladiću anđeoskog glasa koji će svoju ljubljenu spasiti smrti, fascinirala je i slavnog francuskog umjetnika Jeana Cocteaua. Bio je Cocteau pravi renesansni čovjek, multitalentirani umjetnik i pjesnik, dramatičar, scenarist, pisac, kritičar, vizualni umjetnik i redatelj, a danas ga se smatra jednim od najvažnijih i najutjecajnijih umjetnika ranog 20. stoljeća. Bio je on jedan od prvih francuskih nadrealista i avangardista, dadaista koji je surađivao s Pablom Picassom. Modiglianijem i brojnim slavnim umjetnicima tog vremena, a mit o Orfeju i Euridici očito ga je posebno impresionirao jer je još sredinom dvadesetih napisao dramu "Orfej".
No, početkom tridesetih Cocteau se zainteresirao za film te je 1930. snimio avangardnu "Pjesnikovu krv" koja je ujedno i prvi dio njegove trilogije o "Orfeju". Drugi i centralni dio te trilogije bio je upravo film iz 1950. godine, njegova moderna, avangradna i nadrealistična adaptacija čuvenog mita čija je radnja premještena u tadašnji Pariz. Orfeja je utjelovio Jean Marais, velika francuska zvijezda tog vremena, ujedno i Cocteauov ljubavnik, a njegov Orfej je slavni pjesnik istovremeno zaljubljen u u svoju ženu Euridiku (Marie Déa) i misterioznu princezu koja zapravo simbolizira smrt (Maria Casarès). U potrazi za inspiracijom Orfej će princezu pratiti iz svijeta živih u zemlju mrtvih, a u njegovu trudnu ženu u međuvremenu će se zaljubiti princezin vozač Heurtebise. I bio je "Orfej" vrhunac Cocteauovog filmskog stvaralaštva i film u kojem je vjerojatno najbolje iznio svoju viziju.
Danas se "Orfeja" smatra jednim od najboljih i najpoznatijih avangardnih i nadrealnih filmova, a Cocteauov stil i svojevrsna vizualna poezija poslužili su kao inspiracija brojnim kasnijim filmašima. Iako je sam autor tvrdio da je "Orfej" realističan film u kojem zapravo opservira Goetheovu distinkciju između onog što smatramo realnim i stvarne istine, možda najbolje bi ga bilo opisati kao nadrealnu fantaziju smještenu negdje na pola puta između jave i sna. Iako se radnja "Orfeja", barem se tako na početku čini, odvija u tadašnjoj Francuskoj, vrlo brzo postat će nam jasno da je više riječ o zemlji iz Cocteauovih snova.
Primjedbe
Objavi komentar